Opšta bolnica Gradiška
Kultura zdravstva i poslovnosti
Opšta bolnica Gradiška odavno se izdvojila od ostalih zdravstvenih ustanova u Republici Srpskoj, pre svega po stručno osposobljenom medicinskom kadru i vrhunskim specijalistima medicine. Ali ono što ovu zdravstvenu ustanovu posebno izdvaja je odlika koja se, nažalost, sve više gubi u ovom humanom zanimanju, a to je nenametljiva a tako primetna kultura zdravstva i poslovnosti te izvanredna međuljudska komunikacija kako unutar same organizacije, tako i sa pacijentima koji im se obraćaju za pomoć, što je i očuvalo tradiciju ove ustanove. Njen strateški položaj daje joj značaj regionalne bolnice koja pruža zdravstvene usluge sekundarnog nivoa stanovništvu opština Gradiška, Srbac i delimično opština Kozarska Dubica i Laktaši. Oko 106 000 stanovnika pomenutih opština može da zatraži zdravstvenu zaštitu u ovoj bolnici koja je smeštena u tri objekta: zgradi poliklinike, objektu stare bolnice koji je izgrađen još daleke 1972. godine i koji sa minimalnim ulaganjima u prostorne kapacitete uspešno ne samo da odoleva vremenu, već služi i svrsi i nameni te zgradi nove bolnice koja je otvorena 1. aprila 2011. godine. Izgradnjom ovog objekta značajno su prošireni kapaciteti te ostvareni uslovi za smeštaj konsultativno-specijalističke zaštite, biohemijsko-hematološke i patohistološke laboratorije, bolničke apoteke, transfuzije i hemodijalize. “Mi smo mala bolnica, kapaciteta svega 206 kreveta i sa 320 zaposlenih. Od tog broja je 70 lekara, što specijalista, što specijalizanata. To je naš “proizvodni pogon”. Mali smo kao sistem i vrlo jasno se vidi i osjeti svačiji rad, i dobar i loš”, reči su dr Mirka Manojlovića, opšteg hirurga, v.d. direktora Opšte bolnice Gradiška, koji je na tu dužnost stupio tek nedavno, 31.marta ove, 2017. godine. Prihvatajući se uloge v.d.direktora, dr Manojlović je posve sigurno znao da ta uloga i zadaci koji stoje pred njim i njegovim timom nisu ni jednostavni ni lako rešivi. S obzirom na celokupno stanje u našem zdravstvu, to mogu biti i uspešni poduhvati, mogu biti rešenja sa mnogo iscrpljivanja, a neretko i “borbe sa vetrenjačama”. No, svest o mnogobrojnim preprekama, kaskadama i teškoćama, nije nadjačala želju da se za kolektiv, u kojem on i još 320 zaposlenih zarađuju “hleb svoj nasušni”, učini i moguće i nemoguće kako bi bilo bolje i još bolje, kvalitetnije, ugodnije i sigurnije kako osoblju, tako i pacijentima i kako bi se slika ustanove, na čijem je čelu, očuvala i još više podigla rejting koji je godinama stvaran. “Veoma je malo vremena proteklo od kako sjedim u ovoj stolici da bi se mogli vidjeti bilo kakvi rezultati aktivnosti koje smo preduzeli odmah po preuzimanju uloge. Ali, vjerujem da se neće dugo čekati “da terapija počne da djeluje”, u šaljivom tonu govori dr Manojlović i nastavlja: “Mnogo je prioriteta, urgentnih pitanja i problema koje treba barem započeti rješavati. Koje god pitanje da stavimo na prvo mjesto, čini se da je ono drugo i treće prioritetnije. Stoga smo krenuli na više kolosijeka. Cilj naše bolnice, kao uostalom i svih bolnica u zdravstvenom sistemu RS, je unapređenje kvaliteta rada koji će omogućiti sigurnost i pacijenata i osoblja, veće povjerenje korisnika u sistem zdravstvene zaštite a kroz to i sticanje statusa sertifikovane ustanove. Postupak sertifikacije naše bolnice započet je mnogo ranije, ali se na tome posustalo, postupak nije doveden do kraja i sada počinjemo ispočetka. Struka i stručno napredovanje jeste zadatak ljekara koji liječe pacijente, što znači da smo dužni da svakome ko uđe u našu ordinaciju to i obezbijedimo. Da mu pružimo adekvatu uslugu, da ona bude na nivou, da bude vrhunska, stručna, da se ne postidimo! Sertifikacija ustanove jeste zakonska obaveza, ali smatram da i bez tog zakonskog – obaveznog momenta ima prostora i treba i mora mnogo toga da se popravi. To je suštinska priča koja podrazumijeva potpunu reorganizaciju, odnosno usklađivanje prema sertifikacionim standardima. To su radnje koje prate i rad sa kadrovima. S tim u vezi, aktivno smo se angažovali na stručnom usavršavanju i edukaciji naših ljekara, između ostalog i njihovim odlaskom na kongrese, seminare i sve važne skupove na kojima mogu proširiti svoje stručne vidike. Od samog početka uvođenja kliničkih puteva u bolničke ustanove i indikatora – pokazatelja kvaliteta u bolnicama, aktivno smo učestvovali i redovno izvještavali agenciju o stanju u našoj ustanovi. Nastojali smo da na svakom pojedinačnom kliničkom putu, a ima ih 10 obaveznih za bolnice, postignemo određena poboljšanja. No, ovaj proces prate i značajna infrastrukturna ulaganja, pa smo riješeni da i na tome istrajemo”. Stupajući na rukovodeću scenu, ovaj menadžment “u povoju”, susreo se kako sa novim izazovima, tako i sa brojnim tragovima i pukotinama prošlosti koje treba valjano izravnati i pokrpiti, kako bi putanje budućnosti, kojima valja hoditi, bile što utabanije i stabilnije. Veliki su i brojni dugovi koji bi trebalo da budu vraćeni ili barem neutralisani, a koji sa tekućim obavezama, porezima i doprinosima čine težak balast ovom sistemu. Sve dugove odranije razvrstali su po strukturi i podelili u nekoliko grupa. Za grupu problema koje imaju i sve druge bolnice u RS očekuju pomoć i sistemska rešenja na nivou države. Za neke dugove pomoć bi mogla stići od Svetske banke, sa kojom pregovori već uveliko traju i koja je pokazala spremnost da pomogne u rešavanju nagomilanih dugova koji opterećuju kompletno zdravstvo RS. S tim u vezi stigle su jasne instrukcije i smernice za neophodnu reorganizaciju i racionalizaciju te brižljivije planiranje u narednoj godini. Bitno je, kažu, da održe trenutnu likvidnost te da se zaustavi produbljivanje ove sadašnje teške situacije i nagomilavanje većih dugova. Velike nade polažu i u institucije sistema. U svim su projektima i programima racionalizacije i reprograma dugova. Jaka je namera resornih ministarstava i Poreske uprave da u ovoj godini plate moraju da budu isplaćene u bruto iznosu, sa svim doprinosima, a svi dugovi do ove godine, ostaće u statusu čekanja. To su obaveze koje za sada miruju, jer se realno i ne mogu izvršiti.
U zgradu stare bolnice 45 godina nisu učinjena neka značajna ulaganja. Rađena je fazna rekonstrukcija u nekim segmentima, ali potpuna rekonstrukcija, koju zahtevaju ovako stari objekti specifične namene, nikada nije. S tim u vezi, aktivno su u procesu Programa energetske efikasnosti, kojeg provodi Ministarstvo građevine i prostornog uređenja, čijim bi sredstvima, ukoliko budu izabrani za taj projekat, izvršili potpunu rekonstrukciju objekta stare bolnice, ili barem faznu rekonstrukciju po prioritetnim punktovima, čiji su plan već utvrdili. JZU Bolnica Gradiška teži da postane lider u oblasti pružanja kvalitetnih zdravstvenih usluga, kao i u oblasti reforme zdravstvenog sistema RS.
Menadžment ove ustanove pred sebe je postavio zahtevan cilj da, kroz kontinuirani razvoj, dostignu evropske standarde u pružanju zdravstvenih usluga i postanu ustanova koju bi akreditovala Agencija za akreditaciju i unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite RS te da, kroz saradnju i partnerske odnose sa drugim zdravstvenim ustanovama, rade na izgradnji i poboljšanju sistema zdravstvene zaštite.
Stremeći tom cilju, u ovoj bolnici je 1. jula 2011. godine, počeo sa radom Centar za palijativnu negu, prvi takav u RS, čija je namena da pruži utočište teško obolelim pacijentima iz cele RS koje nije moguće izlečiti, ali kojima je moguće u tim poslednjim vremenima ovozemaljskog života obezbediti što kvalitetniji život, život bez bola i patnje, život dostojan čoveka. Reč je o pacijentima koji su u stanju kome, najčešće zbog posledica moždanog udara, oboleli od malignih bolesti u terminalnoj fazi i drugih teških oboljenja, kojima više nije potrebno bolničko lečenje, ali im je neophodna nega i medicinski nadzor i to u svakom trenutku, neprekidno 24 sata. “Ova priča je od početka postavljena stručno i organizovano. Iza nje stoji ogroman sistematski naporan rad lekara, fizioterapeuta, medicinskih sestara i tehničara. U ovoj oblasti su stečena ogromna iskustva, znanja i vještine. U tom smislu, pažljivo i vrlo iskustveno, razvili smo cijelu jednu strategiju i filozofiju, kompletan program za ono što slijedi i što će i pacijentu i porodici da bude vodilja ka životu dostojnom čovjeka, koliko god se može. To je blagodet i za pacijenta i za porodicu. Bez obzira na loše uslove i prostornu infrastrukturu, jedan od značajnih razloga da se prihvatim ove uloge jeste i procjena da imamo solidnu mogućnost da stručni deo što aktivnije promovišemo kako u hirurgiji, tako i u drugim zdravstvenim segmentima te da bude prepoznat kao kvalitetan i da se rejting naše ustanove određuje po vještinama i prema znanju, a ne prema gabaritima ustanove”, sa dubokom racionalnošću i spremnošću na svekolike napore da rečeno bude i učinjeno, govori dr Manojlović i dodaje: “Po stupanju na dužnost, naše aktivnosti su skoro pa momentalno bile usmjerene ka stručnoj organizaciji i reorganizaciji koja je, između ostalog, podrazumijevala uvođenje novih programa i novih disciplina koje do sada nisu postojale i nisu se radile u našoj ustanovi, a ni u RS. Naime, naša bolnica je od 1. avgusta ove godine, uspostavila novi vid saradnje sa Fondom zdravstvenog osiguranja RS na osnovu kojeg je dobila odobrenje za proširenje spektra laparoskopskih operacija, s obzirom na to da je gradiška bolnica u ovom trenutku i kadrovski i tehnički i prostorno osposobljena, da posjeduje svu potrebnu opremu za izvođenje tih operacija, kao i modernu intenzivnu njegu sa vrhunskim monitoringom, tako da možemo prihvatiti dalje liječenje i praćenje tih pacijenata. Napredna tehnika ima prednosti u odnosu na “otvorenu hirurgiju” kada je riječ o troškovima i efektima. Manje je bola, manje traume, brži je oporavak i manji procenat komplikacija. Sada je pacijentima iz svih krajeva RS, osim laparoskopske operacije žučne kese, dostupna i laparoskopska operacija debelog crijeva kao i drugi zahvati koji će biti rađeni pod vođstvom vrhunskih hirurga neinvazivne hirurgije iz Srbije. Pacijentiima, osiguranicima Fonda zdravstvenog osiguranja RS, će se u našoj bolnici raditi komplikovani i složeni hirurški zahvati koji se odnose na radikalne operacije tumora želuca i gornjeg abdomena, pankreasa, uznapredovalih tumora male karlice i debelog crijeva te složene operacije na žučnim kanalima, a koje će izvoditi eksperti abdominalne hirurgije iz Srbije. Sredinom avgusta ove godine, u našoj bolnici je uspješno obavljen složen operativni zahvat odstranjivanja tumora pankreasa, kojeg je izvršio doc. dr Alekasndar Gluhović, ekspert iz Kliničkog centra Vojvodine, Novi Sad, uz učešće hirurško-anesteziološkog tima naše bolnice. Ovim operativnim zahvatom započeo je program pružanja specijalnih hirurških usluga koje će se ubuduće vršiti u našoj bolnici, a koje do sada nije bilo moguće izvršiti ni u RS. Ovaj projekat je ostvaren u saradnji JZU Bolnica Gradiška, Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite RS i Fonda zdravstvenog osiguranja RS i predstavlja krunu desetogodišnje saradnje gradiške bolnice i KC Vojvodine, Novi Sad”, naglašava dr Mirko Manojlović, koji je jedan od inicijatora dovođenja inostranih stručnjaka iz oblasti hirurgije u RS i dodaje da se tek otvaraju putevi za uvođenje novih programa i procedura. Maligna oboljenja su u rapidnom porastu. Zastrašujuće su brojke koje o tome govore. Ta pošast ne zaobilazi ni gradišku opštinu, pa je menadžment bolnice Gradiška urgentno doneo odluku da se i sa tim problemom uhvati u koštac. U tom smislu, u bolnici je, pod stručnim nadzorom prof. dr Zdenke Gojković, počeo sa radom mešoviti onkološki konzilijum. Ta disciplina nije do sada bila zastupljena u ovoj bolnici, pa je u planu i stručno usavršavanje kadra u toj oblasti.
Za sve ove hrabre iskorake, u modernom sistemu komuniciranja i protoka informacija, za jedan ovakav zdravstveni sistem sa tendencijom ubrzanog prosperiteta, umreženost među segmentima sistema i kvalitetan informacioni sistem, je neophodnost. Nažalost, tekuća sredstva, koja su i ograničena i opterećena, ne dozvoljavaju da se i ova karika prikači lancu pozitivnih trendova u ovoj ustanovi i pomogne kvalitetnijem, bržem i sigurnijem zaokruženju procesa lečenja, na dobrobit i lekara i pacijenata. Izabrani su kao pilot-projekat u programu integrisanog zdravstvenog informacionog sistema (IZIS), pa ostaje nada da će projekat i zaživeti i da će se ta neophodnost bezbolno implementirati. Izgrađena na specifičnoj lokaciji, na spoju tranzitnih puteva, iako mala, bolnica je u kojoj u svakom momentu dežura šest lekara u svim disciplinama. Istina, to jeste neki minimum za uspešno funkcionisanje, ali veliki trud se ulaže da se i taj minimum obezbedi, s obzirom na rastući trend osipanja kadra, kojeg ni ova ustanova nije pošteđena. Za sada najviše odlazi srednji medicinski kadar, ali i lekari se već spremaju na put u potrazi za boljim standardom. “Odlaze nam ljudi u najboljim godinama, obučeni, verzirani i stručno formirani. To se već odražava na kvalitet onoga što pružamo i problem je sa kojim ćemo se tek susretati. To je problem na globalnom nivou i mi ga ne možemo riješiti. Ono što možemo je da boljim uslovima i boljom organizacijom pokušamo da ih zaustavimo”, ističe dr Manojlović i naglašava da mu osipanje kadra pojačava brigu vezanu za organizaciju, ustrojstvo i funkcionisanje rada, s obzirom na to da ova ustanova na godišnjem nivou ima za 12-15% povećanje broja pacijenata koji žele da se u njoj leče, a koji ne pripadaju njihovoj zdravstvenoj mreži. “Dobra lokacija, dobra putna mreža i jesu preduslovi da vam pacijenti lakše dođu ako im pružite kvalitet, ali isto tako mogu lako i da odu ako niste kvalitetni. A za pacijentima ide njihovo osiguranje. Sa njihovim osiguranjem ide i novac koji je neophodan da bi im se moglo i pružiti ono što žele, zapravo ono što im pripada u trenucima narušenog zdravlja. Mi smo to shvatili i već odavno naša energija i zamisli idu u pravcu da pacijente stavimo u centar pažnje. Njima tamo i jeste mjesto. Mi smo zbog njih tu gde jesmo i tolike nauke smo izučili da bi njima bili na usluzi, uvijek i u svakom trenutku. I pacijenti su to prepoznali, pa nam zato i dolaze. To je nešto što kod nas traje duži niz godina, a moja želja je da taj trend održimo i još pojačamo. U tom smo pravcu napravili još jedan iskorak. Aktivirali smo sajt bolnice koji se redovno ažurira svim aktuelnostima vezanim za bolnicu. Na sajtu je postavljena rubrika koja pacijentima daje mogućnost da iskažu svoje primjedbe, prijedloge ili pohvale. Krenuli smo sa ulaganjima, istina minimalnim, u pravcu promjene medijske slike o nama. Otvoreni smo za priču, za dijalog…Namjera je da bolnica ne bude hermetički zatvorena za uticaje sa strane. Apelovao sam na više mjesta da smo spremni da vodimo aktivne razgovore sa udruženjima pacijenata, da korigujemo svoj rad prema potrebama i željama pacijenata, koliko je to moguće”, ističe dr Manojlović i dodaje da su sve ove aktivnosti, iako preduzete u ovako kratkom periodu, naišle na razumevanje ljudi u nadležnim strukturama. Uspostavljen je odnos interakcije. Stvoreni su uslovi da ovi vredni pregaoci budu saslušani i da se njihovi predlozi uzmu u razmatranje. Dakle, u velikom broju slučajeva su sa nadležnima uspeli da nađu zajednički jezik, razumevanje i neke konekcije, što uliva nadu da će se klupko pitanja i problema barem početi odmotavati i kako-tako rešavati. Brojne kovčežiće pitanja, problema i potreba je ovaj menadžment otvorio i naumio da se sa njima uhvati u koštac, a pozicija direktora nije precizno definisana?! “Ne mijenja na stvari da li sam direktor ili samo vršilac dužnosti. Ove aktivnosti treba da se urade. Moraju da se pokrenu sa mrtve tačke. Ovdje su nosioci svih promjena ljudi koji rade svoj posao marljivo i pošteno. Rade ga vrhunski, s obzirom na uslove u kojima rade. Dakle, oni su nosioci promjena, a ne ja kao direktor ili v.d. direktora. I dokle god od njih imam mandat, dotle za sve isplanirano i zacrtano se možemo boriti da ostvarimo. Meni je najvažnije da sačuvam relaciju koju sam sa kolegama i kolektivom imao i prije preuzimanja ove uloge. Jer ja sam tu i ostajem tu. Moj izbor je da ostanem, da se borim, bez obzira na to jesam li u stolici direktora ili ne. U prilici sam da sve svoje kontakte i poslovne i prijateljske aktiviram i sve svoje resurse uložim u ovu priču, kako bismo napravili neke vidljive rezultate. Samo tako možemo zadobiti kredibilitet onih koji su presudni, a to su ljudi koji ovdje rade. Ovu priču pokušavamo da napravimo po nekim opštim principima, gdje nije bitno ko je direktor i kome je direktor. Mi smo mala bolnica sa dosta neriješenih problema. Nisam pobornik promjena, radi promjena…pobornik sam promjena nabolje”, govori Marjanović dr Mirko, vršilac dužnosti direktora OB Gradiška, tonom koji ohrabruje i uliva poverenje.
Piše: Vera Pušac
Pogledajte galeriju
.png)
.jpg)
