<!-- [if gte mso 9]><xml>
Ljudi su društvena bića, naše težnje za povezanošću sa ostalim pripadnicima vrste su oduvjek uobličavale društvo. Moderan covjek je uglavnom zavisnik o tehnologiji i medijima. Ljudska želja za povezivanjem i informisanoscu je zbog toga iskorištena što suptilnom i subliminalnom propagandom, što stalnim uspavljivanjem naše empatije uz stalne šokantne i krvave vjesti, serije, emisije, filmove, novinarske clanke i agresivnu reklamu. Objavljene studije o uticaju televizije na čovjekov život Reuters je objavio interesant tekst o studiji naucnika sa Univerziteta Sjeverne Karoline koji su otkrili kako pozadinska buka s televizora utiče hipnotički na djecu i odvlači im pažnju, snažno negativno utiče na dječiju sposobnost komunikacije, i potencijalno im smanjuje kogniciju i razvitak jezika.
Mozaik zdravlja podrazumjeva brojne „kamenčiće“ pravilno složene. Hrana, iako najvažnija, nije dovoljna za optimalno zdravlje, tu je još niz drugih elemenata koje je potrebno imati za složenu cjelinu koja će funkcionisati na dobrobit i sreću čovjeka. Čovjek nije samo fiziologija već je u istoj mjeri i emocionalno i duhovno biće, zato je potrebno stvoriti sve neophodne uslove da organizam funkcioniše bez smetnji. Skladan emotivni život od bitne je važnosti i zato je potrebno preduzeti aktivnosti u tom pravcu.
Više nego ikada danas smo izloženi mentalnim pritiscima sa svih strana. Politika, koja je naša sudbina, proizvodi širom svijeta konflikte koji su danas u eri enormne količine nuklernog naoružanja opsnost po sam opstanak ljudskog roda. Masovni mediji, iz njima poznatih razloga, strahote koje se širom svijeta događaju prezentuju nam u svakom trenutku, naročito putem elektronskih medija, pre svega televizije.
Tako uz doručak, uz ručak ili večeru sa „malog ekrana“ neprekidno uključenog, prema nama u dnevnoj sobi, kulja ogromna količina nasilja sa eksplicitnim scenama brutalnosti koje nimalo povoljno ne djeluju na naš nervni sistem. Gledamo hipnotisani, mazohistički podnoseći sve grozote koje nam se serviraju.
Masovni mediji sasvim su ubjeđeni da tzv. običan čovjek uživa u scenama nasilja i destrukcije i to mu svakodnevno serviraju u enormnim količinama. „Radnja“ radi profit se sliva, konflikti se, prema potrebi, i izmišljaju u nedostaku stvarnih, sve da bi se „adrenalin“ konzumenata držao „na potrebnom nivou“.
I kao da nije dovoljno realnih i stvarnih grozota svakodnevnih, proizvode se i fiktivne u obliku filmova i tv serija, tako da ove morbidne robe u svakom trenutku na „tezgi“ ima u izobilju, i što je najčudnije od svega, prodaje se u ogromnim količinama i potražnja nikako ne jenjava. Ovaj nevjerovatan fenomen zaista nije jednostavno objasniti, pa ni razumjeti.
U naucnoj zajednici poslednjih godina vlada rasprava o tome koliko i kako najomiljeniji masovni medij utiče na ljudsku psihu i ponašanje. Svjedoci smo promjene u biheviorizmu i načina života ljudskih bića.Covjek je pre trideset godina puno više vremena provodio na otvorenom i u prirodi, puno više se družio 'uživo' sa svojim prijateljima i porodicom, puno se više bavio fizičkim aktivnostima. Dok jedna grupa naucnika otvoreno priznaje kako i koliko porazno televizija djeluje na ljude, naročito na djecu i mlade, s druge strane naucni plaćenici i njihove mecene na sve moguće načine pokušavaju stvoriti virtualni svijet u koji će se uhvatiti što veći broj populacije, s nadom za što bolju zaradu i na kraju za što veću zavisnost o istome. Televizija je jedan od načina umne kontrole. No nije jedino naša svjest pod direktnim uticajem 'dalekovidnice' i svih njenih derivata.
Druga studija koja je objavljena u žurnalu Peditarics je otkrila kako su djeca u SAD-u pod uticajem televizije više od pet sati dnevno. Matthew Lapierre, vođa tima koji se bavio ovim ispitivanjem je pojasnio da djeca koja provedu više pred upaljenim televizijskim ekranima provode manje vremena u komunikaciji s drugom djecom i svojim roditeljima te da to stvara brojne probleme. Lapierre je također otkrio da su najmanja djeca najviše pod uticajem pozadinskih šumova iz televizije. Dr. Victor Strasburger sa Univerziteat u Novom Meksiku je na to izjavio: 'Rezultati Lapierrove studije bi trebali dati jasan signal roditeljima da ugase televiziju kada je ne gledaju, čak i kada njihova djeca ne sede pred televizorom, hipnotičko djelovanje pozadinskih šumova s televizije utiče na djecu na sve moguće načine. Reklame, pjesme, muzika, tekstovi filmova i serija ostaju zapisani u dječjem mozgu, a posljedice su porazne. Naročito je veliki uticaj televizije za malu djecu koja su tek počela jezično komunicirati, tako maloj djeci je jako teško razlikovati poruke s televizije od poruka koje čuju od roditelja.'
U studiji koju su napravili istrazivaci s Kraljevskog Univerziteta u Londonu, je otkriveno kako je današnje djete staro sedam godina gleda televiziju punu godinu dana, ova studija je takođe otkrila da prosječno dijete provede više vremena pred televizijom nego li u školi.
Dr. Aric Sigman je publikovao studiju u žurnalu Archives Of Disease In Childhood u kojoj se pokazuje koliko je opasna televizija za sve koji je gledaju, jer utiče na socijalne odnose gledaoca stvarajuci značajne psihološke poremećaje. Sigman je također otkrio da moderna tehnologija kao što su 3D televizori i 3D bioskopi dodatno negativno uticu i stvaraju nepravilan razvoj percepcije i osjećaja dubine kod djece i mladih. U studiji se navodi kako djeca mlađa od tri godine nikako ne bi trebala gledati televiziju bez obzira o kojom je programima i emisijama riječ, takođe se navodi kako sva starija djeca ne bi trebala gledati televiziju više od dva sata na dan i to nikako odjednom
Da li čovjek zaista potrebuje nasilje i uživa u tome, jer kako proizvođači tih morbidnosti tvrde, kada ne može da ga čini on uživa u tome da ga bar gleda i tako se identifikuje sa „junacima“ sa ekrana koji su sposobni za takva „nadljudska“ djela? Skloni smo da vjerujemo da je čovjek višedecenijskom, pa i stoljetnom dresurom doveden u takvo stanje da mu je nasilje kao neka vrsta droge. Ne vjerujem da je to čovjekova priroda, čak štaviše čvrsto sam ubeđena da se radi o manipulaciji koja je vremenom postala integralni dio sklopa ličnosti kod većine ljudi.
Kako se otrgnuti od ove začaranosti od ove hipnoze? Kako izaći iz začaranog kruga u kojem zarad nečijeg profitiranja beznadežno tavorimo? Kako sačuvati mentalno zdravlje koje je osnov cjelokupnog zdravlja?
Htjeli mi to priznati ili ne, televizija nas programira, drogira i pretvara u bića nalik zombiju. Želimo li dobro sebi i narednim generacijama, moramo se edukovati o uticaju televizije i ostalih modernih masovnih medija. Deprogramiranje nije i neće biti lako, ali postoje samo dva puta; jedan je da nastavimo ovako kako smo 'životarili' do sada uz likove iz omiljenih serija, filmova i emisija, a drugi je da zaista počnemo živjeti svoj život. Za početak uradimo ono što možemo i što nije neizvodljivo kako na prvi pogled izgleda: oslobodimo se televizora. Isključimo ga na mjesec dana.
Šta raditi i čime se zabaviti za tih mjesec dana? Jedna od stvari jeste slušanje muzike. Pronađite svoju omiljenu muziku iz prošlih vremena koja vas je nekada zanosila i očaravala. Vidjećete da će djelovati sasvim neočekivano, opustiće vas i vratiti u ljepša vremena. Dalje, uzmite knjigu koju ste nekada čitali, makar i onu iz obavezne školske lektire.Najbolje je da uzmete neku knjigu duhovnog karaktera. Otkrićete zaboravljene ljepote i djelovaće vam sasvim novo, opuštajuće i optimistično, a ovo nam danas fali da bi smo se „unormalili“ i spasili ubitačnog tempa koji nas mrvi i vodi pravo u bolest a zarad fikcija i opsesija nedostojnih čovjeka.
I konačno, posvetite se voljenoj osobi, vidjećete da vam uvrnuti tehnološki izumi uopšte nisu potrebni i da vam oduzimaju dragocjeno vrijeme i, što je daleko gore, uništavaju vam zdravlje najveću dragocjenost koju imate.
.png)
.jpg)
