Izvor fotografije: https://www.reddit.com/
Kaže se da je ljubav slijepa. Da li je zaista tako? U stvarnosti, ništa na ovom svijetu ne vidi tako oštro kao ljubav. Nije ljubav ta koja je slijepa, već veza, ovisnost, navezanost. Navezanost je stanje u kojem se netko grčevito drži nekog objekta, lažnog uvjerenja da je to neophodno za njegovu sreću. Imate li takve veze, za koje pogrešno mislite da ne možete živjeti bez njih? Još jednom ih prebrojite u mislima, prije nego što krenemo na analizu kako vas one čine slijepim.
Zamislite nekog političara koji je uvjeren da ne može biti sretan ako ne osvoji političku moć – njegova utrka za osvajanjem moći otupljuje njegovu senzibilnost za svaku drugu životnu manifestaciju. On s naporom odvaja djelić vremena za porodicu i prijatelje. Istovremeno, on sva ljudska bića vidi isključivo kao poluge ili prepreke na putu ka ostvarenju svoje ambicije. One koji ne predstavljaju ni polugu ni prepreku on uopće ni ne gleda, za njega oni ne postoje. Ako se u toj trci za osvajanjem moći kači i veže i za druge stvari, kao što su seks ili novac, taj jadnik postaje tako ograničen u svom viđenju svijeta da se može smatrati gotovo slijepim. A to svi vide. Svi osim njega.
Takvo je duhovno stanje koje vodi odbacivanju istine, ljepote i dobra, jer nastaje potpuno sljepilo za takve stvari.
Izvor fotografije: https://www.recode.net/
Zamislite da se nalazite u sali za koncerte gdje slušate orkestar u kome snažni udarci po bubnjevima zaglušuju svaki drugi zvuk. Međutim, da biste uživali u nekoj simfoniji, potrebno je da čujete svaki instrument u orkestru. Da biste zaista dospjeli u stanje koje nazivamo ljubavlju, morate postati osjetljivi za jedinstvenost i ljepotu svake pojedine stvari ili osobe oko vas. Teško je reći da voliš nešto ako to jedva primjećuješ; ukoliko vidiš samo neke detalje i osobine, isključujući sve ostale, to također nije ljubav, jer ljubav ne isključuje bilo što niti bilo koga – ona obuhvaća sveukupnost života, sluša simfoniju kao cjelinu, ne samo ovaj ili onaj među raznim instrumentima.
Zastanite na trenutak da razmotrite kako vaše navezanosti amputiraju i čine svaki vaš doživljaj jalovim, baš kao što slijepo vezivanje političara za moć, ili vezanje poslovnog čovjeka za novac čine takve ljude gluhim za sveukupnu melodiju života.
Sada pogledajte na sve to sa druge točke gledišta, ogromna količina informacija svakodnevno se obrušava na vas, preko vaših čula, preko mreže organa u vašem tijelu. Od svih tih informacija samo mali djelić dopire do vašeg svjesnog duha. To je kao beskrajna količina informacija koja dolazi predsjedniku neke države – samo minimalan dio nalazi put do njega, jer neko odvaja samo ono što smatra važnim da mu se iznese na stol. Tko odlučuje što od svega što vas zatrpava iz vanjskog svijeta treba da dospije do vašeg svjesnog duha? Postoje tri glavna filtera: prvi su vaše veze; drugi su vaše fiksacije; treći su vaši strahovi.
Vaše veze: vi neizbježno posvećujete pažnju onome što takve veze unapređuje ili ih ugrožava; ostalo vas ne zanima, kao što škrtog i pohlepnog biznismena ne zanima ništa što mu ne donosi dobit.
Vaše fiksacije: uzmite nekog fanatika – takvi obraćaju pažnju isključivo na ono što potvrđuje njihova uvjerenja, ignorirajući sve što ih može dovesti u sumnju; tako ćete shvatiti što u vama proizvode fiksacije.
Izvor fotografije: https://tsifodzeernest.com/
Na kraju strahovi: kada biste znali da ćete za tjedan dana biti osuđeni, to bi vam do te mjere obuzelo duh, da bi isključilo svaku drugu misao. To je ono što nam čine strahovi – oni neodoljivo usmjeravaju našu pažnju na određene stvari, potpuno ignorirajući sve ostalo. Vi pogrešno mislite kako vaši strahovi služe da bi vas zaštitili, da su vaša najnepokoljebljiva uvjerenja napravila karakternu osobu od vas, dok su vaše veze učinile vaš život uzbudljivim i sigurnim.
Međutim, uopće ne primjećujete da je sve to samo podiglo zid između vas i života.
Naravno, gotovo je nemoguće svjesno pratiti svaku pojedinu notu u simfoniji života; ali, ako vaš duh i čula nauče da se otvore, početi ćete da vidite i reagirate na stvari onakve kakve jesu, i osjetiti ćete kako vas ispunjava harmonija. Tada ćete konačno osjetiti što je ljubav.
Razmotrite sada sve ovo iz drugog kuta: vi vidite stvari i ljude ne onakve kakvi su, već kakvi ste vi. Ako želite da ih vidite onakve kakvi stvarno jesu, morate obratiti pažnju na svoje veze/navezanosti i strahove koje te veze izazivaju u vama. Jer, baš te veze i strahovi odlučuju što treba da vidite, a što da ignorirate.
Što god da vam se ukaže, vaša pažnja je već unaprijed monopolizirana; od trenutka kada je vaše viđenje postalo suštinski selektivno, vi imate potpuno iluzornu viziju stvari i ljudi oko sebe. Što duže živite u toj iskrivljenoj viziji, bivate sve više uvjereni kako je to jedina slika svijeta, jer vaše veze i strahovi nastavljaju da vrše selekciju svega što dopire do vas, na način koji sve više sužava vaš pogled na svijet. Eto što leži u osnovi vaših fiksacija – unaprijed stvorena, nepromjenjiva vizija stvarnosti, dok stvarnost, suprotno toj viziji, uopće nije takva, već se stalno mijenja i teče. Ispada da svijet koji volite i od koga je sačinjen vaš život uopće nije stvaran svijet, već je to svijet stvoren u vašem mozgu, umu.
Samo kada se oslobodite svojih uvjerenja, strahova i veza koje ih neprestano hrane, osjetiti ćete da ste se oslobodili neosjetljivosti koja vas čini tako gluhim i slijepim u odnosu na svijet i sebe.
Anthony De Mello
.png)
.jpg)
