Zdravstvena njega oboljelih od ulceroznog kolitisa

27 SEP 2021
Autor:
Medicicom

Ulcerozni kolitis i Chronova bolest spadaju u upalne bolesti crijeva. Ulcerozni kolitis je difuzni zapaljenski proces služokože i podsluzokože debelog crijeva. Najčešće zahvata udaljeni dio debelog crijeva (kolona) i rektum.

Chronova bolest je hronična progresivna upalna bolest probavnog sistema. Za razliku od ulceroznog kolitisa može zahvatiti bilo koji dio probavne cijevi.

Ulcerozni kolitis je oboljenje koje pogađa 4-6 osoba na  100 000 stanovnika. Jednako je izražen kod žena i kod muškaraca. Češće se javlja u urbanim sredinama, te u razvijenim   zemljama. Prvi se simptomi javljaju između 20 i 30 godine života    (češći je kod mlađih osoba), nije rijetkost  da se pojavi i kod sasvim male djece. Do 25% osoba sa tim oboljenjem ima oboljeloga u porodici. Bolest je nepoznate etiologije, ali smatra se da postoje genetske predispozicije. Zapažena je i specifična psihička konstrukcija oboljelih. Ulcerozni kolitis rjeđe zahtijeva hirurške intervencije, za razliku od  Chronove bolesti gdje su takve intervencije češće zbog crijevnih opstrukcija i drugih komplikacija.

 

ulcerozni kolitis

 

Ove dvije bolest se mogu javiti naglo, ali u hroničnoj formi sa iznenadnim ponavljanim pogoršanjima. Simptomi su grčevi u trbuhu, žestoki proljevi (i do 20 stolica dnevno), povišena tjelesna temperatura, pojava krvi u sluzi i  stolici. Kod takvih bolesnika postoji stalan nagon za pražnjenjem crijeva, nakon kojeg ne postoji osjećaj potpunog pražnjenja. 

Stolica može biti vodenasta, uz primjesu krvi i sluzi, a može sadržavati tragove gnoja. Javlja se malaksalost, gubitak na tjelesnoj težini. Kod upalnih bolesti crijeva, često se javlja pothranjenost,  najviše radi lošeg unosa ili malapsorpcije nutrijenata (zbog bolova se pacijent suzdržava od uzimanja hrane), povećanog metabolizma, povećanog gubitka proteina iz crijeva. Radi hroničnog krvarenja nastaje anemija,  a pored željeza prisutan je deficit i drugih minerala.

Upalne bolesti crijeva se mogu manifestovati i na drugim organima, pa nije rijetkost da bolesnici imaju upalu zglobova koja kod nekih, čak može prethoditi crijevnim simptomima. Bolesnici mogu imati promjene na očima, nogama žučnim putevima i nekim drugim organima.

Zdravstvena njega

Uloga medicinske sestre/tehničara u tretmanu ovih bolesti je da utvrdi potrebu za zdravstvenom njegom,  da isplanira i sprovodi zdravstvenu njegu, kao i da pacijenta aktivno uključi u taj proces.

Pri hospitalizaciji pacijenta je neophodno obezbijediti čistu, provjetrenu sobu, te omogućiti pristupačnost toaleta. 

Higijena mora biti na zadovoljavajućem nivou kako bi se spriječio nastanak intrahospitalnih infekcija. Zajedno sa osobljem, pacijent popunjava listu gdje se svakodnevno prati i upisuje broj,  konzistencija, te prisustvo primjesa (krv, sluz, gnoj) u stolici. Zbog učestalih proljeva  je vrlo  važno  obezbijediti  rehidrataciju. Ljekar određuje terapiju koja se odmah daje  pacijentu. U terapiji su lijekovi, ali i enteralni (hrana za posebne mediicnske svrhe) i/ili parenteralni pripravci (ishrana preko krvožilnog sistema) potrebni pothranjenim pacijentima. 

Medicinska sestra/tehničar je dužna da prati i upisuje vitalne pokazatelje (puls, krvni pritisak, tjelesnu težinu), prati eventualni gubitak na tjelesnoj težini pacijenata, kontroliše unos tečnosti u organizam, kao i eliminaciju tečnosti putem urina, tj. diurezu. Medicinsko osoblje također primjenjuje ordiniranu terapiju, upoznaje pacijenta sa osnovnim načelima uzimanja oralnih lijekova, njihovim nus pojavama, provodi higijensko-dijetetski režim, ali i obezbjeđuje emocionalnu podršku koja je vrlo važna u sprečavanju socijalne izolacije.  

Medicinsko soblje je kod nepokretnih pacijenata dužno da, kod   akutnog pogoršanja bolesti sprovodi ličnu higijenu, njegu usne duplje, mijenja položaj bolesnika u krevetu (radi sprečavanja nastanka dekubitusa), te sprovodi higijenu perianalne regije (kod prisutnih fistula,  fisura, kožnih izraslina).

Ishrana pacijenata

Odgovarajuća ishrana neophodna je tokom perioda oporavka. Ono što je kod tih pacijenata neophodno provjeriti jeste, eventualno postojanje nepodnošljivosti (intolerancije) pojedinih komponenata hrane-može dovesti do značajnog pogoršanja stanja bolesti. Ishrana mora sadržavati adekvatnu količinu proteina, puno vitamina A, C, D, E, B12 i folne kiseline, te kalcija, željeza i cinka.

U akutnoj fazi bolesti se daje tečno-kašasta hrana, pasirano meso u supi bez masti, čorbe od povrća sa jajima, kuhana riža, griz. Daju se blagi čajevi, malo zaslađeni sa limunom, voćni sokovi, limunada, pasirano voće, pire od jabuka i pečene jabuke bez kožice. Kada se stanje poboljša, prelazi se na prošireni krug namirnica.  Ishrana kod ovih pacijenata mora biti hiperkalorična, sadržavati dovoljno bjelančevina,  a u umjerenoj količini masti i ugljene hidrate. Izbjegava se hrana koja sadrži celulozu i mnogo ostataka. Hrana se daje u manjim količinama više puta na dan.

Pacijenti trebaju izbjegavati svu hranu koja sadrži dosta celuloze: svježi i kiseli kupus, kelj, mahunarke, svježe i kisele krastavce, svježe i kisele paprike, luk, praziluk, sirovo zeleno povrće, kelerabu, orahe, bademe. Zabranjeno je  konzervisano meso, dimljena i sušena       kobasica, suhi i prevreli sirevi, premasna jela i sa dosta začina, te alkoholna pića. 

Pacijenti bi trebali izbjegavati mlijeko i mliječne proizvode, naročito nefermentirane,  jer laktoza iz mliječnih proizvoda može dodatno intenzivirati proliv. Budući da ovi pacijenti često boluju od anemija (zbog krvarenja i upale), potrebno je uzimati namirnice koju su u svom sastavu bogate željezom.

Emocionalni stres i život sa upalnim bolestima crijeva

Ne postoje dokazi da su stres, anksioznost ili napetost odgovorni za nastanak upalnih bolesti, iako mogu uticati na tok bolesti. Bolesnici često imaju problem prihvatanja svoje bolesti je ona predstavlja prijetnju kvalitetu života, funkcionisanju u  društvu, te samopouzdanju. Susreću se sa različitim emocijama; neki su ljuti, depresivni, nesretni, dok drugi osjećaju olakšanje jer su napokon otkrili od čega boluju. Osobama oboljelim od upalnih bolesti crijeva je neophodna podrška ljekara i drugog medicinskog osoblja, a prije svega podrška porodice. Danas u tome bolesnicima pomažu  udruženja oboljelih.

U svakodnevnom životu je potrebno nastaviti sa aktivnostima prisutnima prije postavljanja dijagnoze. Većina oboljelih može nastaviti voditi koristan i produktivan  život, čak i ako je povremeno potreban smještaj u bolnicu. 

Iako su upalne bolesti crijeva ozbiljne hronične bolesti, ne smatraju se fatalnim oboljenjima. Pacijente treba educirati higijensko-dijetetskom režimu, trebaju naučiti što više o svojoj bolesti,  te ih motivisati da redovno uzimaju terapiju, ne prekidaju samoinicijativno uzimanje lijekova bez prethodne konsultacije sa ljekarom. Bez obzira na nasljednu komponentu u nastanku,  vrlo je mala vjerovatnoća da dijete naslijedi sklonosti za ove bolesti crijeva, tako da to ne bi trebalo biti razlog za nezasnivanje porodice. Da bi se spriječio nastanak komplikacija, pacijent mora redovno dolaziti na kontrole.

Sponzorisan tekst od strane Amicus

Dobrila Šušić, dipl.medicinska sestra

 

Literatura:

http://hucuk.hr/ulcerozni-kolitis  (17.9.)

A. Včev , Bolesti debelog crijeva, Osijek, 2002.

http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolesti-probave/upalne-bolesti-crijeva (17.9.)

J. Brljak i suradnici, Zdravstvena njega u gastroenterologiji s endoskopskim metodama, 

Medicinska naklada, Zagreb, 2013. 

R.Živković, Dijetetika, Medicinska naklada, Zagreb, 2002. 

M. Lukić, A.Včev, Prehrana i upalne bolesti crijeva, Osijek, 2006.

C. Bunker Rosdahl, Textbook of Basic Nursing, 2004. 

 

 

 

Naši partneri

Pročitajte još...

07 APR 2020 Autor: Medicicom

Uloga cinka u jačanju otpornosti organizma