Zašto se to meni desilo 29.12.2009.
Životna priča Dragana Trivuna
Početkom, sada već davne, 1994. godine bio sam vojnik na jednom od ratišta u RS. Zima, vani minus 27 stepeni. Drugi su oko mene primijetili da sam popio dva velika bokala vode, onako na eks, do dna. Izmjerio sam malo kasnije temperaturu, visoka, a prilazila je noć. Hitno su me transportovali u Banjaluku u KBC na Odjeljenje infektologije. Tu sam ostao skoro dva mjeseca.
I pored korektnog i dobrog prijema i ljekara i medicinskog osoblja, otpušten sam sa nerazjašnjenom dijagnozom. Po njima, prvo se radilo o upali debelog crijeva, zatim hroničnoj upali, potom kolitisu pa na kraju o ulceroznom kolitisu. I pored stalnog ljekarskog nadzora i drugog bolničkog liječenja, meni je stalno bivalo gore.
Sedam mjeseci imao sam svaki dan temperaturu. Počela bi popodne sa 37,1 pa do 22h penjala bi se do 39 stepeni C. Gubio sam na težini, psihički potonuo do dna. I tako nekoliko mjeseci.
Dr N. Jovičić (načelnik Saniteta II krajiškog korpusa) omogućila mi je da liječenje nastavim na VMA u Beogradu. Ta žena mi je, inače, puno pomogla. Na VMA sam stigao u vrlo jadnom i zapuštenom stanju. Slijedili su razni pregledi, nalazi snimanja. Dok sam bio na rektoskopiji, u toku pregleda osjetio sam takvu bol da sam mislio da mi oči ispadoše na suprotan zid, kriknuo sam od bola. Uputili su me na gastro. Doktor koji me je pregledao, na kraju razgovora kaže mi: “Vas otud mi je dovde” i pokaže palcem ruke ispod grla. Sve se okrenulo oko mene. Sa stola ispred njega uzeo sam sve svoje papire i pocijepao ih.
Poslije toga radili su mi irigografiju. Mlada doktorka, kao dijete. Čudi se i stalno govori: “Jao, šta je sa vašim crevima”.
Pitam: “Šta je više, ima li lijeka?”. Ona kaže, samo operacijom. Sam sebe tješim i govorim: “Mlada je i neiskusna, ne zna ona”. Kasnije se ispostavilo da je za sve bila u pravu. Nekako dođem do dr Trninića, tada jednog od najboljih stručnjaka u Evropi kad je u pitanju debelo crijevo. Na moje ogromno razočarenje, reče mi da oni to ne rade i da je to toliko jednostavno i prosto kao vađenje zuba. Trebalo je da se javim na Hirurgiju u KC Banjaluka i da kažem doktorima da me on poslao. Cijeli moj život to će ostati zagonetka: “Zašto me je tako odbio?” Dr Bilbija pogleda dokumentaciju i naruči me da dođem za dva mjeseca, da skrati oštećeni dio crijeva 40 cm pa da ga nastavi. Propiše mi AD kapi i još neke lijekove. U međuvremenu, nisam nikako više mogao imati stolicu. Izbacivao sam komade sluzokože, a konstantno me je pratila temperatura.
Skrhan i uništen odem na VMC kod dr Đuranovića na ultrazvuk abdomena. Srećom, a potrefio se i utorak na Hirurgiji, dežurni dr Stanišić. Uputio me je odmah na pregled kod njega, a on predloži hitnu operaciju. Koliki je put i patnje trebalo da prođem od vađenja zuba do operacije? Sve to me je dotuklo. Na moju sreću, naravno, ostao sam na Hirurgiji.
Sedam dana trebalo je da dođem na program za operaciju. Sve to vrijeme molio sam Boga samo da se doktoru nešto ružno ne desi pa da me on ne mogne operisati. Rat bjesni, računam nema struje u gradu, udariće ga auto, pucaće neki pijanac pa ga povrijediti. Beskrajno sam vjerovao u svog hirurga.
Operacija je urađena u četvrtak 12. maja 1994. na svetoga Vasilija Ostroškog, najvećeg zaštitnika bolesnih i ranjenih. Da li je to slučajno? Vjerujem da nije. Jedva me probude u šok-sobi. Pogledam niza se, dva drena, kateter, sonda, dvije infuzije. Užas. Ne mogu da govorim, vezan za krevet, izgubio glas, izgubio 43 kg na težini. Jedan doktor je sedam dana govorio mojoj prijateljici: “Neće ti se prijatelj izvući”. Šok soba kao film strave i užasa. I danas ponekad čujem, koliko mi se urezalo u pamćenje, da oni aparati zovu Dragane, Dragane. Moji me ubjeđuju kako će sve biti u redu, kako će za 20 dana vratiti sve nazad i biće kao prije. Znam da me lažu, muka mi što ne mogu da im odgovorim.
Vrijeme potpuno stalo. Pogledam na sat 23:50, okrenem se i poslije nekog vremena vidim prošao samo jedan minut. Jednu noć primijetim, u sobi šest ljudi. Dvojica u komi, tri mrtva i ja poluživ. Dovoze ranjene. Gledao sam kad dr Golić nekoliko puta vrati u život ljude koji su skoro prestali disati i onda se skljoka u stolicu sav slomljen, a na čelu graške znoja. Strašna ekipa sestara: Ceca, Milodarka, Hiba, Draženka. Dovoze dvoje djece iz Doboja, 5 i 6 godina. Jednome granata odbila pola glave, jedan mrtav. Svi plaču, mali Nikola zove druga, on mrtav. Poslije devet dana izađem iz šok sobe. Kad sam prvi put sa fizioterapeutom došao do ogledala, zamolio sam ga samo da me vrati u krevet, da umrem.
Fizički sam bio slomljen, najviše što nisam mogao spavati. Davali su mi fortral. Čista droga. Tad sam zavidio narkomanima, izašao sam 26. maja iz bolnice. Poslije trinaest dana prvi put sam uzeo hranu, poslije sedamnaest prvi put nakratko zaspao.
Poslije izlaska počne me proganjati pitanje: “Zašto se to meni desilo?” Davio sam svog hirurga pitanjem: „Šta je to bilo?“ a on bi samo odgovarao: “To što je bilo, više nema.”
Oporavak je trajao nekoliko mjeseci. Počeo sam da hodam, jedem, dobio na težini.
Jedne noći u kafiću „Napoleon“ sretnem dr Đuranovića. “Kako je tvoj rak?” pita on preko cijele sale. Idem prema njemu, a sala se okreće oko mene. Gledam gdje ću da padnem, kažem: „Dobro doktore“. Tu se napijemo do besvijesti.
Onda, vjerovatno kao i ostali slabići, počnem da pijem do daske. Znao sam mrtav pijan voziti auto od Petrovca do Drvara lijevom stranom. Koliko puta sam se probudio, siđem s puta u šumu oko Ključa i tako zaspim u majici. Ujutru se probudim zaleđen. Kao da sam tražio način da nestanem, da se potpuno uništim. Onda shvatim da to ne vodi ničemu i posvetim se izgradnji kuće. Poslije toga, angažujem se na formiranju Udruženja stomičara. Živim zahvaljujući dr Stanišiću i dr Goliću. I zahvalan sam im do groba.
Kao predsjednik Udruženja putujem po cijeloj Evropi i družim se sa sličnim osobama iz udruženja Srbije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Poljske, Češke, Rusije i dr. Zahvalan sam Miri, Snežani, Milici, Đoletu, Zoranu, Miloradu, Mišku, Jiržiju, Francu, Marijanu, Ričardu, Mariki i mnogim drugima. Zahvalan na podršci i pomoći. Družimo se, putujemo, sarađujemo. Rado se sjećam i onih koji nisu više sa nama. To su Dijana, Neđo, Živko, Milica, Baralić, Danijela, Nikola i mnogi drugi.
Najveća nagrada za moj dosadašnji rad je poruka jedne mlade žene, koja glasi ovako: “Malo puknem pa se onda sjetim tebe i mnogih. Imati prijatelja u nevolji je velika stvar. Dragi Bog ti je dao zadatak koji radiš kao niko. Neka te čuva da možeš pomagati. Pozdrav“. Ovu poruku sam dobio na moje pitanje kako je i kako se drži, a njome mi je odgovorila neposredno poslije njene operacije.
Dragan Trivun je ostvario izuzetne rezultate na polju humanitarnog rada, fokusiranog na pomoć osobama koje imaju izvedenu stomu bez obzira na godine starosti na području Republike Srpske, pa i cijele Bosne i Hercegovine. Najmlađi član Udruženja je S.N. star samo 59 dana. Rođen je 6.10. 2009. a već 7.10 i 8.10.2009. godine je imao dvije komplikovane operacije u Beogradu, a najstariji član ima 86 godina. Sve osobe sa stomom izložene su raznim stresnim i šokantnim situacijama. Potrebno je prebroditi sve te strahove i početi sa novim načinom života, skoro pa ispočetka. Tjelesno oštećenje nije vidljivo, ali je od 80-100%. Operacija je šok bez obzira na godine, obrazovanje, pol, mjesto življenja i svi se povlače u sebe sa bezbroj pitanja kako će ga prihvatiti bračni drug, porodica, kolege, da li će moći sam da mijenja pomagala. Osobe sa stomom imaju i druge zdravstvene probleme kao i sam Dragan Trivun koji je dijabetičar već 16 godina.
Udruženja pacijenata “ILCO-STOMA” Republike Srpske
Navedeni rezultati Dragana se prvenstveno odnose na ogroman doprinos u radu Udruženja pacijenata ILCO-STOMA Republike Srpske (u daljem tekstu: Udruženje) (e-mail: dragan.trivun@gmail.com, www.ilco-stoma-rs.com), čiji je predsjednik Dragan Trivun od 26.5.2008. godine. Navedeno udruženje je jedino udruženje u Republici Srpskoj, a i u BiH, koje se bavi brigom o osobama sa stomom. Udruženje je posvećeno borbi protiv karcinoma debelog crijeva, rektuma, bešike, prostate, prevencijom, poboljšanjem kvaliteta života osoba sa stomom, dostupnošću terapije i pružanjem pomoći onima kojima je potrebna. Vizija Udruženja je da svakom bolesniku i članu njegove porodice treba da budu dostupni savjeti, informacije o bolesti, njenom otkrivanju i liječenju, kao i iskustva oboljelih koji su već prošli sve faze prilagođavanja na nov način života i okuplja preko 1.285 članova i sve ih je lično edukovao Dragan zajedno sa članovima porodica, od čega su dvije trećine samo iz Banjaluke. Nažalost, svaki mjesec pristiže desetak novih, takođe jedan dio i umire.
Udruženje okuplja osobe koji imaju stomu, odnosno kojima je hirurškom intervencijom izveden otvor na površini stomaka, kroz koji se iz organizma izbacuju štetne i nepotrebne materije. Od dana osnivanja pa do danas, Dragan Trivun edukuje, savjetuje i daje preporuke osobama sa stomom kroz posjete u njihovim domovima širom Republike Srpske te im pomaže oko održavanja ortopedskih pomagala. Dragan Trivun se već 17 godina kroz Udruženje nesebično angažuje oko svih osoba koje su operisane sa izvedenom stomom sa ciljem povratka u normalne tokove života. Povratak u normalne tokove života poslije operacije donosi osobama i novosti koje pojedinci teže prihvataju, jer stomičari su osobe operisane najčešće od karcinoma debelog crijeva, rektuma, bešike, prostate, pa im je hirurškim putem na stomak izvedena stoma (otvor) preko koje se vrši pražnjenje crijevnog sadržaja ili urina.
Udruženje je član Evropskog udruženja među 44 zemlje (www.ostomyeurope.org) i član je Evropskog udruženja onkoloških pacijenata (www.ecpc.org).
Kroz svoj rad, aktivizam i požrtvanost te uz pomoć ljudi dobrog srca, Dragan Trivun obezbijedi dodatna ortopedska pomagala (diskovi, vrećice, gelovi, pelene i sl.), jer pravilan odabir vrste ortopedskog pomagala (diskova i vrećica), dovoljna količina te način njihovog korištenja i održavanje higijene stome, važni su faktori za brže i bezbjednije vraćanje u normalne životne tokove.
U prethodnom periodu do danas, Udruženje ima izuzetnu saradnju sa udruženjima iz Hrvatske, Crne Gore, Makedonije, Slovenije, Srbije, Češke, Mađarske, Poljske i drugih zemalja. Takođe, Dragan Trivun je, u saradnji sa doktorima iz Univerzitetskog kliničkog centra Republike Srpske te bolnicama u Trebinju, Foči i Gradišci, održao mnoge edukacije zdravstvenih radnika u vezi sa zdravstvenom njegom osoba sa stomom.
Dragan Trivun je više od 20 godina prisutan na stranicama časopisa „Medici.com“.
U timskim i čvrsto povezanim humanitarnim aktivnostima sa iskrenom i odanom prijateljicom, a odnedavno vjenčanom suprugom Snežanom Milojević sada Trivun, zaslužni su za doprinos bogatim pričama, promocijama humanih dijela na području bivše Jugoslavije pa i šire.
Orden Krsta milosrđa
U Banjaluci je 14. februara održana svečanost na kojoj su, povodom Sretenja – Dana državnosti Srbije i Dana državnosti Republike Srpske, uručena odlikovanja zaslužnim pojedincima i organizacijama u brojnim oblastima.
Uručenju odlikovanja u Banskom dvoru prisustvovali su predsjednik Srpske Milorad Dodik i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, kao i brojni funkcioneri dvije zemlje, predstavnici javnog, političkog, društvenog i vjerskog života, građani i drugi gosti.
Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik odlikovao je zaslužne pojedince i organizacije u brojnim oblastima, povodom Sretenja – Dana državnosti Srbije i Dana državnosti Republike Srpske.
Ordenom Krsta milosrđa odlikovao je Dragana Trivuna.
Medici.com
Težak zdravstveni problem im promijenio život, ali ih nije slomio:
Snežana i Dragan su se upoznali u Banjaluci, više se ne razdvajaju
Naizgled sasvim običan bračni par. Međutim, ispod slojeva zimske odjeće nalazi se istina sa kojom žive Snežana i Dragan.
Stoma, u narodu poznata kao kesa na stomaku, dijagnoza je koju su dobili prije više od tri decenije.
– Kod mene je kao i kod Dragana ileo stoma, totalno je odstranjeno debelo crijevo… – priča Snežana Milojević Trivun, predsjednica Udruženja stomičara Srbije.
I zaista, život piše romane. Junaci ove priče prava su potvrda toga. Dijagnoza im je promijenila život. Ali ne onako kako svi na prvu pomislimo. Da nije bilo dijagnoze i jednog predavanja u Banjaluci, Dragan Trivun i Snežana, danas Trivun, nikada se ne bi upoznali.
– Upoznali smo se na jednom seminaru – govore za ATV.
Sada su i svježe vjenčan par. Iako odavno životni saputnici, na taj korak odlučili su se, kako kažu da bi imali razlog da sve svoje prijatelje okupe na jednom mjestu pa su formalno vjenčanje obavili 9. novembra prošle godine. Žive na tri adrese – Banjaluka, Beograd, Foča. Prate jedno drugo, ali i njihov primjer prate drugi.
– Imamo naših članova koji su udovci i kada nam dođe nova članica, čim kaže ja sam udovica… pozovemo da dođu – kaže Snežana.
Uspješni su i u zadacima koje su prihvatili. Predsjednici su Udruženja stomičara, Snežana u Srbiji, a Dragan za regiju Republike Srpske. Njihov cilj je da osnaže, podrže i ljudima sa sličnom problemom pokažu da život može i treba biti kvalitetan. Draganu je 14. februara stiglo i prestižno priznanje – Krst milosrđa.
Osim što neumorno, volonterski rade na prenošenju znanja, ovaj vrijedni par postiže i velike uspjehe kada je riječ o psihološkoj podršci, ali i razbijanju tabua na temu života sa stomom. I u svemu tome, kažu, planiraju da nastave jednako neumorno i angažovano, piše ATV.
Izvor: Srpska info, 25. Feb, 2025
Pogledajte galeriju
.png)
.jpg)
