Drugo stručno mišljenje
Nedeljko Z. Milaković, dr pravnih nauka
Neposredan povod za ovu temu nalazi se u činjenici da je nedavno u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj:57/22 objavljen novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti u kojem je, pored ostalog, propisano pravo pacijenta na drugo stručno mišljenje. Ova tema značajna je za bezbjednost i dobrobit pacijenta, a pogotovo za izgradnju i razvijanje partnerskog odnosa između doktora medicine ili doktora stomatologije u obezbjeđenju kvalitetne zdravstvene zaštite pacijenta. U medicini je napušten paternalistički koncept u kojem doktor medicine ili doktor stomatologije ima jedini presudnu ulogu u liječenju pacijenta. Tako pacijent od objekta prava postaje subjekt prava i ravnopravno učestvuje u donošenju odluke o medicinskom tretmanu. U savremenim uslovima pacijent ima sve aktivniju ulogu u postupku liječenja zbog podizanja nivoa svijesti pacijenta, sve većeg broja dostupnih informacija, utvrđenih prava pacijenta i, konkretno, prava pacijenta na informisanje, pravo pacijenta na pristanak i samoodlučivanje za medicinski tretman. Imajući u vidu medicinska dostignuća, pacijent postaje svjesniji važnosti informisanja o svom zdravstvenom stanju zbog postojanja različitih opcija liječenja koja se temelje na individualnom pristupu pacijentu, uzimajući u obzir konkretnog pojedinca, fizički, psihološki, socijalno i emocionalno.
Definisanje pojma
Drugo stručno mišljenje (second opinion) u zdravstvu uvijek se odnosi na drugo ljekarsko mišljenje, odnosno na mišljenje drugog ljekara o zdravstvenom stanju pacijenta koji nije učestvovao u njegovom dotadašnjem liječenju. Pacijentu treba omogućiti pravo da provjeri tačnost dijagnoze i adekvatnost terapije. Pravo pacijenta na drugo ljekarsko mišljenje omogućava pacijentu da u slučaju kad je nezadovoljan dobijenim informacijama i preporučenim liječenjem jednog doktora medicine ili doktora stomatologije da zatraži mišljenje drugog doktora, specijaliste, koji ga do tada nije liječio. Drugo ljekarsko mišljenje, u pravilu, ne uključuje fizički pregled pacijenta nego obuhvata mišljenje ljekara na osnovu potpune zdravstvene dokumentacije (zdravstveni status pacijenta) koje sadrži komentar o dijagnozi bolesti, postupku dijagnostike, liječenja i moguće preporuke o tome. Postupak dobijanja drugog ljekarskog mišljenja može biti provjera ispravnosti postavljene dijagnoze, savjetovanje oko predloženog zahvata kao i provjere dijagnostičkih, terapijskih i drugih postupaka prema pacijentu. Drugo ljekarsko mišljenje može se formirati i na osnovu ponovljenog pregleda, dopunskih analiza ili samo na osnovu medicinske dokumentacije. Ono se može posmatrati i u funkciji potvrde ispravnosti dijagnostike i liječenja pacijenta koje mogu preispitati pacijent, ali i nadležni zdravstveni radnik. Doktori medicine i doktori stomatologije najčešće drugo ljekarsko mišljenje traže u teškim i komplikovanim slučajevima zdravstvenog stanja pacijenta koje zahtijeva konzilijarno mišljenje i odlučivanje. Drugo ljekarsko mišljenje mogu zatražiti i sami ljekari u onim situacijama kada su i oni pacijenti.
Pravni okvir
U Zakonu o zdravstvenoj zaštiti u Republici Srpskoj propisano je da ‘’Pacijent ima pravo da na lični zahtjev od doktora medicine, odnosno doktora stomatologije, koji nije direktno učestvovao u pružanju zdravstvene usluge, zatraži drugo stručno mišljenje o stanju svog zdravlja, odnosno o toku i prognozi svoga oboljenja, stanja ili povrede’’. U Federaciji Bosne i Hercegovine ovo pravo pacijenta nije regulisano dok u zakonu o pravima pacijenata u Republici Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj, pacijent ima pravo da od doktora medicine ili doktora stomatologije, koji nije direktno učestvovao u pružanju zdravstvene usluge, zatraži drugo ljekarsko mišljenje o stanju svog zdravlja. Ovo pravo pacijenta je samo deklarativno propisano jer se može postaviti pitanje kako se ono ostvaruje u praksi? Pravo na drugo stručno mišljenje je u neposrednoj vezi sa pravom pacijenta na informisanje, pravo pacijenta na samoodlučivanje i pravo na pristanak. Pravni okvir za drugo ljekarsko mišljenje dopunjuju etička načela, propisana u Kodeksu medicinske etike i deontologije u Republici Srpskoj. Profesionalna etika obavezuje ljekara, ako potrebe liječenja bolesnika prelaze ljekarove mogućnosti, znanja ili vještine, da se pobrine da bolesnika preda na liječenje drugom ljekaru koji takve uslove može ostvariti. Ako sam bolesnik isto zatraži, predaće ga na liječenje drugom ljekaru. Ukoliko ljekar procijeni da su mu u brizi za bolesnika potrebni stručni savjeti drugih ljekara, predložiće sazivanje ljekarskog konzilijuma.
Mogući razlozi za traženje drugog stručnog mišljenja
Odnos ljekara i pacijenta zasniva se na povjerenju. Traženje drugog ljekarskog mišljenja nije znak nepovjerenja prema zdravstvenom radniku, već način za dodatno informisanje pacijenta o svojoj bolesti. Međutim, kad se kod pacijenta javi nesigurnost, sumnja ili dilema, strah ili predrasuda potrebno je, u interesu pacijenta i zdravstvenog radnika, razjasniti njegovu zdravstvenu situaciju i uputiti pacijenta na mogućnost dobijanja drugog ljekarskog mišljenja.
Drugo stručno mišljenje je opravdano u sljedećim situacijama: potvrda stava da je pacijent siguran da su dijagnoza i terapija ispravne; da se može što prije početi sa odgovarajućom terapijom; da je pacijent potpuno i kompetentno informisan o svom zdravstvenom stanju; da je pacijent preduzeo sve što je u njegovom interesu za poboljšanje zdravstvenog stanja ili izliječenje; da bi izbjegli pogrešnu dijagnostiku i liječenje; kad je predložena hitna operacija; kad terapija ne daje očekivane rezultate; ako pacijent uzima više lijekova u isto vrijeme i boluje od više bolesti i drugo. Takođe, postoje situacije i zdravstveno stanje kada je izričito preporučljivo i potrebno potražiti drugo ljekarsko mišljenje: ako je pacijent na terapiji, a simptomi ne prestaju; ako su preporučena dijagnostika i terapija rizične, invazivne i mogu ostaviti trajne posljedice; ako je dijagnostifikovana rijetka bolest; ako je preporučen operativni zahvat; ako je dijagnostifikovana maligna bolest i slično.
Povećano interesovanje za drugo stručno mišljenje uzrokovano je novim naučnim saznanjima, tehnološkim razvojem, složenošću medicinske profesije, timskim radom i većom odgovornosti zdravstvenih radnika kod pružanja zdravstvenih usluga uz adekvatno i potpuno informisanje i maksimalnu zaštitu pacijenta kao osnovu za samoodlučivanje i pristanak pacijenta na medicinski tretman.
Prema dosadašnjem iskustvu i analizama drugo ljekarsko mišljenje, najčešće, traže osobe i pacijenti mlađe i srednje životne dobi, sa višim stepenom obrazovanja kao i oni koji dolaze iz urbane sredine. To se uglavnom povezuje sa dostupnošću informacija, služenjem internetom i drugim oblicima medijskih komunikacija. Ne treba izgubiti iz vida da internet, pored tačnih informacija, krije i mnogo pogrešnih informacija i savjeta koje pacijentu unose sumnju i nove dileme. Ove situacije jedino i pravilno može razriješiti kompetentan zdravstveni radnik, odnosno zdravstvena ustanova.
Prednosti uvođenja prava pacijenta na drugo stručno mišljenje
Ne treba zanemariti još jednu važnu činjenicu za traženje drugog ljekarskog mišljenja. Ljudi svakodnevno griješe i u poslu čine stručne greške, a ni zdravstveni radnici nisu imuni na pogreške u obavljanju svoje djelatnosti te je drugo ljekarsko mišljenje svojevrsna kontrola i potvrda ispravnosti rada u pružanju kvalitetnih zdravstvenih usluga. Takođe, neki zdravstveni radnici su više konzervativnog pristupa u tretmanu određenih zdravstvenih stanja, a drugi su agresivniji i hrabriji u korištenju novih saznanja i metoda liječenja. Zbog toga preporuke i mišljenja drugih zdravstvenih radnika mogu drastično varirati. Takav pristup tjera zdravstvene radnike da se kontinuirano stručno informišu i usavršavaju svoja znanja i vještine za dobrobit pacijenata koje liječe. U složenim situacijama obično se traži konzilijarno odlučivanje koje u velikoj mjeri zamjenjuje traženje drugog ljekarskog mišljenja.
Zdravstvene ustanove imaju interes za uvođenje drugog ljekarskog mišljenja jer podižu nivo kvaliteta zdravstvenih usluga, unapređuju sistem edukacije zdravstvenih radnika, pružaju usluge drugog ljekarskog mišljenja, smanjuju mogućnost stručnih grešaka zdravstvenih radnika i odštetne zahtjeve pacijenata za isto, brže uspostavljaju dijagnozu zdravstvenog stanja pacijenata, liječenje postaje efektivnije i efikasnije, kraći boravak u bolnici, brži oporavak, kraće odsustvo s posla i zadovoljniji pacijent.
Fond zdravstvenog osiguranja obezbjeđuje finansijska sredstva za zdravstvenu zaštitu osiguranika i ima interes da uz pomoć prava pacijenta na drugo ljekarsko mišljenje, za svoje osiguranike obezbijedi dostupnu i kvalitetnu zdravstvenu uslugu uz smanjenje troškova dijagnostike i liječenja pacijenata, kraći boravak u bolnici, manju potrošnju lijekova te smanjenje troškova naknade plate za vrijeme privremene nesposobnosti za rad i drugo.
Zaključno razmatranje
Drugo ljekarsko mišljenje, kao jedno od prava pacijenata u ostvarivanju zdravstvene zaštite, je važan uslov i pretpostavka za potpuno informisanje pacijenta i pristanak pacijenta na medicinski tretman, otklanjanje dilema i grešaka koje se mogu javiti u obavljanju zdravstvene djelatnosti te za unapređenje partnerskog odnosa između zdravstvenog radnika i pacijenta. Postoje neki oblici drugog ljekarskog mišljenja koji se ogledaju u konzilijarnom odlučivanju i radu stručnih tijela, kolegijuma i etičkog odbora zdravstvene ustanove, ali koji ne mogu zamijeniti u potpunosti pravo pacijenta na drugo ljekarsko mišljenje. Pacijentu treba dati pravo na drugo ljekarsko mišljenje o svom zdravstvenom stanju, medicinskom nalazu, predloženoj dijagnostičkoj proceduri ili o terapiji. Ovo pravo proizlazi iz prava pacijenta na informacije u vezi sa svojim zdravljem, osim u hitnim stanjima. U Zakonu i podzakonskim aktima treba precizirati šta je predmet drugog ljekarskog mišljenja, ko ga traži i kako, ovlaštene zdravstvene ustanove ili zdravstveni radnici koji su kompetentni za davanje drugog ljekarskog mišljenja te postupak za ostvarivanje ovog prava. Preciznim regulisanjem ovog prava pacijenta treba izbjeći deklarativan pristup i moguću komercijalizaciju. Pravo na drugo ljekarsko mišljenje, odnosno drugo stručno mišljenje, je interes pacijenata, zdravstvenih radnika, zdravstvenih ustanova, fonda zdravstvenog osiguranja i društva u cjelini te predstavlja savremeni standard kvaliteta zdravstvene usluge.
Pogledajte galeriju
.png)
.jpg)
