Kulturno-prosvetna zajednica Srbije
Zlatnim beočugom ovjenčan član stvaralačkog tima časopisa “Medici.com”
Prof. dr Elizabeta Ristanović, profesor Univerziteta odbrane i načelnik Odjeljenja za mikrobsku genetiku i imunologiju na Institutu za mikrobiologiju VMA, ali i vrijedni nacionalni pregalac i radnik čije se ime prepoznaje na svesrpskom prostoru, autor brojnih radova, knjiga, monografija, rodonačelnik mnogih projekata saradnje VMA i Srpske pravoslavne crkve, kao i institucija kulture te pionir mnogih poduhvata, dobitnik je Zlatnog beočuga, prestižne nagrade za doprinose duhovnom razvoju i kulturi grada Beograda koju dodjeljuje Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. Nagrada je uručena u Narodnom pozorištu u Beogradu, a profesorka Ristanović je u izjavi medijima, datoj tim povodom, ne skrivajući ponos izjavila sljedeće:
- Izuzetna je čast i zadovoljstvo biti beočug u čvrstom lancu trajanja snažne duhovne vertikale našeg naroda i biti od strane najeminentnijih ljudi duha i srpske kulturno-prosvjetne zajednice prepoznat i naći se na ovoj veličanstvenoj pozornici gdje sve vrijednosti zapravo pred licem javnosti dobijaju svoj lik u realnom ogledalu. Tako i mi, stvaraoci, naučni radnici i predstavnici akademskog sektora, vojnog zdravstva, sektora bezbjednosti, imamo zadatak i obavezu da svojim ukupnim angažmanom i u ovom teškom vremenu, na još jednom istorijskom raspeću i razmeđi između dva sistema vrijednosti, dva modela budućnosti u svijetu koji se dinamično mijenja, ugledajući se na svoje herojske pretke, na svoje učitelje i uzore, mlađim generacijama pokažemo kuda i kako se mora. Naša je budućnost, u to sam potpuno sigurna, pobjeda dobra, kao i što znam da ćemo, uprkos svim iskušenjima, odoljeti i istrajati, sačuvati naše nebo slobode, najljepšu zemlju Srbiju, natopljenu krvlju predaka, naše sveto Kosovo i Metohiju, Republiku Srpsku, svoj etnopsihološki prostor i svoj narod, naravno, prevashodno uz oslonac na vlastitu snagu i pamet, uz neophodnu reafirmaciju tradicionalnih vrijednosti našeg društva, snage porodice, obrazovnog sistema, duhovno uzrastanje i preporod, a sve u iščekivanju osvita nekog ljepšeg, vjerujemo pravednijeg i boljeg svijeta za koji smo upravo mi prvi dali velike žrtve i platili visoku cijenu i koji se, duboko vjerujem, nazire. To je svijet Svečovjeka o kome je govorio Dostojevski, svijet kome mi po svom arhetipu, korijenu, istoriji pripadamo, to je svijet koji poštuje svakog čovjeka, njegovu slobodu i dostojanstvo, kao i druge narode i vjere. Nastojaću da i daljim radom i stvaranjem, prije svega u domenu obrazovanja i vaspitanja mladih naraštaja, što smatram najplemenitijim angažmanom, zahvalna Gospodu što me je uputio na taj put, ali i kroz svoj naučni i stručni rad dam puni doprinos svome rodu i otačastvu i opravdam ukazano povjerenje. Živjela Srbija i vaskoliki srpski rod!
Ona je posebno istakla da ova nagrada pripada i njenoj porodici, ali i svima onima koji su joj pomagali i pružali podršku u savladavanju i spoznaji lavirinata prirode, bezbjednosnih i profesionalnih izazova sa kojima se hrabro hvatala u koštac, svima koji su joj pružali i pružaju snagu, oslonac i podršku i koji su joj primjerom i djelom pokazali da je borac superlativ pojma čovjek i da mora da pobjeđuje u svim bitkama koje povede, ostajući dosljedna sebi, nepokolebljivim uvjerenjima, snazi svoje vjere i duha i snažno izraženih patriotskih opredjeljenja, koje s ljubavlju prenosi i svom sinu, ali i svojim studentima, koje takođe smatra svojom djecom, i uči ih da budu dobri stručnjaci, ali i ljudi sa srcem i obrazom i ljudi duha koji ne broje samo prost račun, već uspijevaju da proniknu u mnoge tajne i razumiju svijet oko sebe, koristeći sva dostignuća i moderne tehnologije u službi ljudskog dobra i napretka, sagledavajući multidisciplinarno i svedimenzionalno sve probleme i izazove sa kojima se susrećemo. Studenti Univerziteta odbrane i brojnih drugih akademskih ustanova u zemlji i regionu prepoznaju njeno znanje, erudiciju i sa radošću slušaju njena predavanja, ističući da im je zadovoljstvo što je profesorka Ristanović njihov nastavnik i učitelj.
Ovo je, inače, prva nagrada ovakvog tipa kojom je ovjenčan pripadnik sistema odbrane, što profesorku Ristanović čini izuzetno ponosnom, jer je i sama dijete srpskog oficira i njen pokojni otac Spasoje bio joj je velika podrška u životnim borbama, a sistem odbrane i vojska su njeno profesionalno i životno opredjeljenje. Slučaj, gospodar zbivanja, uredio je da profesorki Ristanović ovo vrijedno priznanje bude uručeno baš na dan kada je prije tačno 26 godina, kao svršeni student, počela da radi na Isntitutu za mikrobiologiju VMA. Slučaj, gospodar zbivanja i njena priroda i stvaralačka znatiželja trasirali su profesionalne puteve profesorke Ristanović. Tularemija, čija se epidemija pojavila u predvečerje NATO agresije, i rad na izolaciji i karakterizaciji njenog uzročnika, koja se, inače, smatra biološkim agensom klase A, kao i njeni učitelji usmjerili su njena interesovanja i na polje bezbjednosti i ukazali joj na nove bezbjednosne izazove koji su vremenom postali sve aktuelniji, a posebno nakon antraksne kampanje 2001. godine. U tom kontekstu ukazivala je na biološke prijetnje i mjesto i ulogu vojske u odbrani od njih i postala pionir mnogih projekata i međunarodne saradnje u okvriu biološke odbrane, što je jasno prepoznato i vrednovano. Potom je slijedilo i interesovanje za hibridni rat i kontrahibridno djelovanje, kao i priprema srpskog izdanja knjige „Hibridni rat - teorija i praksa“, vodećeg ruskog geopolitičara Igora Panarina i dalji rad na ovoj oblasti u smislu primjene nauke u sprečavanju štetnih posljedica razvoja novih oružja koja će sigurno oblikovati geopolitičku scenu budućnosti, a to je svakako genetički inženjering, biotehnologija, nanotehnologija i mogućnosti koje u tom smislu pruža vještačka inteligencija. Kako ističe profesorka Ristanović, mnogi svjetski lideri i na Istoku i na Zapadu već sada govore, i saglasni su u tome da je, bez obzira na to kako nam sada izgleda i da li je i koliko vjerovatna upotreba taktičkog nuklearnog oružja, atomski kišobran, ipak, oronuo i da je genetika oružje budućnosti. Za to vrijeme treba da se pripremimo i damo odgovore u smislu adekvatne prevencije te treba pripremiti odgovarajuće resurse. Sistem odbrane i bezbjednosti naše zemlje u tome, sa svim svojim potencijalima i zadacima, ima svoju značajnu ulogu.
Njen stvaralački nemir i interesovanje vodili su je ka temama iz istorije srpskog vojnog saniteta i u književne i filozofske spoznaje jedinstva nauke koja je za nju, jedna i nedjeljiva, a njenu ličnost najreljefnije je okarakterisao njen, kako kaže, duhovni otac, pokojni mitropolit Amfilohije Radović, predlažući je 2017. godine za laureata prestižne Vukove nagrade riječima:
„Iskreno rodoljublje, duboko poznavanje duhovno-istorijskih predanja svog mnogostradalnog naroda, poštovanje njegovih svetinja i idealistički polet, koji krase profesorku Elizabetu Ristanović, čine je vrijednim nacionalnim pregaocem, čija djelotvorna vjera u neprolazne vrijednosti ni u ovim surovim vremenima ne posustaje i daje upečatljivu snagu i samoj njenoj riječi. Riječi jednako nadahnutoj i snažnoj i kada piše i kada se, vojnički strogo, obraća svojim oficirima podsjećajući ih, na primjer, na njihove junačke pretke i simboliku svega što se srelo na veliki crkveno-državni praznik Sretenja i postalo tako značajno za srpski narod, državu i vojsku i kada se obraća ženama, ukazujući im jezikom nauke na biološku i etičku pogubnost čedomorstva i kada govori kolegama iz struke, podsjećajući ih da žene zaslužuju njihovo poštovanje i kao majke i kao sestre, ali i kao nerijetko daroviti stvaraoci i sastradalni saborci u odbrani otačastva i njihovih svetinja, u miru i ratu, i onda kad se obraća školskoj djeci, pričajući o tome da je vladika Rade, sveti lovćenski tajnovidac, volio školu i u ono vrijeme koristio mikroskop. Ljudi sa ovakvom snagom, duhovnom širinom i pastirskom posvećenošću rodu i pokoljenjima koja dolaze, zaslužuju da s punim pravom budu počastvovani Vukovom nagradom, prepoznati i poštovani, posebno u današnje vrijeme.“
Blagoslov mitropolita Elizabetu prati u nimalo lakim profesionalnim i životnim pohodima, u sredini gdje se uspjeh ne prašta tako lako i kleveta pljušti po uspješnima, ali se sa čvrstom vjerom, uz upornost i stalni rad, ipak, prevazilaze svi izazovi i uzdignute glave korača naprijed, u duhu svojih časnih predaka, ali i u korak sa svijetom. Taj rad prepoznaje se i van granica naše zemlje, pa je profesorka Ristanović rado viđen predavač i gost na brojnim naučnim i stručnim događajima gdje uvijek s ponosom i uspjehom predstavlja svoju zemlju i sistem odbrane, što rezultuje novim pozivima za jačanje mostova naučne i akademske saradnje. Upravo u ovim trenucima profesorka Ristanović se nalazi na Forumu u Sankt Peterburgu gdje učestvuje na jednom važnom skupu iz domena kliničke laboratorije koji je okupio vodeće stručnjake Ruske Federacije i prijateljskih zemalja iz domena molekularne biologije, mikrobiologije, imunologije, neurobiologije, bioinformatike koji diskutuju različite teme i buduće pravce razvoja u ovim granama nauke. Profesorka Ristanović održaće plenarno predavanje, a prisustvovaće i sastancima radnih grupa Ministarstva zdravlja Ruske Federacije kao i tradicionalnoj Sveruskoj laboratorijskoj olimpijadi. Sigurni smo da će Republika Srbija i Republika Srpska, iz koje potiče i koju nikada ne zaboravlja, biti na ovom skupu predstavljeni na pravi način, ali i da će naći vremena da bar malo uživa u duhovnim i istorijskim vrijednostima grada na Nevi, koji je, ipak, najljepši u ovim junskim danima sa svojim dugim, bijelim noćima. Budući da je profesorka Ristanović naš saradnik i učestvuje u oblikovanju našeg mozaika medicinskih komunikacija na srpskom i balkanskom prostoru od njegovog osnivanja, smatramo da je ovo i naše priznanje i redakcija časopisa „Medici.com“ dijeli radost sa dobitnicom vrijednog nacionalnog priznanja.
„Medici.com“
IZVOD IZ BIOGRAFIJE DOBITNIKA
Prof. dr Elizabeta Ristanović načelnik je Odjeljenja za mikrobsku genetiku i imunologiju na Institutu za mikrobiologiju Vojnomedicinske akademije u Beogradu gdje je stalno zaposlena od 1998. godine. Bila je „student generacije“ Univerziteta u Beogradu, na kome je i doktorirala 2002. godine iz oblasti mikrobiologije i imunologije postavši najmlađi doktor nauka u tadašnjoj Vojsci Srbije i Crne Gore. U toku svoje bogate profesionalne karijere, ispunjene radom i izuzetnim rezultatima, u periodu 2007-2011. obavljala je i dužnost pomoćnika načelnika VMA za moral i informisanje nesebično se anagažujući na afirmaciji ove ustanove i na unapređenju odnosa sa medicinskim, naučnoobrazovnim, vjerskim, sportskim i kulturnim institucijama u regionu i svijetu. U tom periodu akreditovan je Medicinski fakultet VMA i Univerzitet odbrane u Beogradu, uspostavljeni su snažni mostovi saradnje sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a na VMA je, uz blagoslov patrijarha Pavla i mitropolita Amfilohija, izgrađen Paraklis svetog Luke Simferopoljskog i Krimskog, prvi paraklis u Vojsci Srbije. Redovni je profesor Univerziteta odbrane u Beogradu i naučni savjetnik. U tom svojstvu angažovana je kao predavač na Medicinskom fakultetu VMA, kao i na Vojnoj akademiji u okviru svih vidova karijernog usavršavanja, uključujući i Visoke studije bezbjednosti i odbrane. Vodeći je nacionalni ekspert za oblast bioterorizma i medicinske zaštite i predstavnik Ministarstva odbrane i Vojske Srbije za saradnju sa međunarodnim organizacijama u ovoj oblasti. Usavršavala se u najprestižnijim svjetskim centrima za oblast biološke odbrane, biološke bezbjednosti, biološke sigurnosti, kriznog menadžmenta i krizne komunikacije, kontrahibridnog djelovanja. Usavršavala se i u oblasti učenja na daljinu, autor je prve elektronske knjige na Univerzitetu odbrane u iz oblasti bioterorizma, njegove prevencije i reagovanja koja je prevedena na engleski jezik i izazvala je veliku pažnju u okviru akademskog sistema UN. Učesnik je, predavač po pozivu i član naučnih odbora na više domaćih i međunarodnih naučnih i stručnih skupova i rado viđen predavač u mnogim akademskim ustanovama u regionu i svijetu. Član je uređivačkog odbora vodećeg ruskog časopisa iz oblasti laboratorijske medicine. Autor je i koautor više od 300 naučnih i stručnih radova, među kojima su knjige i poglavlja u značajnim međunarodnim i domaćim publikacijama, kao i radovi objavljeni u najprestižnijim svjetskim časopisima, kao i vrijedne monografije „VMA-u službi čoveka, zdravlja i otadžbine“ čiji je izdavač „Pravoslavna reč“, ali i brojnih poglavlja u knjigama posvećenim istorijatu srpskog vojnog saniteta. Učesnik je i rukovodilac na više nacionalnih i međunarodnih projekata. Erudita i stvaralac, pokušava da dosegne filozofske osnove nauke i insistira na multidisiciplinarnom pristupu u prepoznavanju i suočavanju sa naučnim, biomedicinskim i bezbjednosnim izazovima današnjice. Na prijedlog Mitropolije crnogorsko-primorske SPC i blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija Radovića i Univerziteta odbrane u Beogradu, dobitnik je Vukove nagrade za doprinose prosvjeti, nauci i kulturi Republike Srbije i svesrpskog prostora, vojne spomen-medalje za rezultate u službi, vojne spomen-medalje za učešće u odbrani od NATO agresije i više drugih nagrada i priznanja, a njena najveća nagrada je, kako sama s ponosom ističe, njen sedamnaestogodišnji sin Sergej, koga je od malena usmjerila na stvaralački put. Njeni duhovni uzori bili su Njegoš, Puškin i Dostojevski, a filozofski Berđajev i Iljin. Govori engleski i ruski jezik. Kao dijete oficira rasla je i izgrađivala se u različitim sredinama bivše Jugoslavije, nikada ne zaboravljajući svoj predački, dinarski arhetip.
Pogledajte galeriju
.png)
.jpg)
