Zdravstvo Srbije

23 APR 2021
Autor:
Medicicom

Borba sa “Otrovnom maglom”

Priznanja za heroje

Pripremio: Marko Radoš

Okolnosti i velika svetska tragedija, nastala pojavom virusa COVID 19 u Kini 2020. godine i njegovo širenje na ceo svet, ne pamti se poslednjih vekova.

Činjenica da ova „otrovna magla“ zvana KOVID-19, nije mimoišla ni velike ni male zemlje, zapravo zahvatila je sve kontinente. Tako je ubrzo s početka 2020. godine Svetska zdravstvena organizacija (SZO) proglasila pandemiju. U toj pandemiji koja još traje najgore prolaze male i siromašne zemlje. Međutim, Republika Srbija iako spada u male zemlje zahvaljujući blagovremenoj „dijagnozi“ i strateškim odlukama i odgovornosti predsednika države, Vlade i zdravstvenog sistema je zabeležila i beleži najbolje rezultate u Evropi. Uspeh u borbi protiv COVIDA-19 u vidu testiranja i preventivnog lečenja, Srbija postiže značajne rezultate za koje dobija priznanja Evrope i sveta.

 Zahvaljujuči blagovremeno formiranim kriznim štabovima za COVID-19 i privredni oporavak i svakodnevna srtateška „dijagnoza“ operativnih štabova, učinila je da zaraženost i smrtnost ove pandemije bude blaža u poređenju sa regionom i Evropom.

Značaj i uloga zdravstvenog sistema Republike Srbije koji je u protekloj godini izdržao i najteže talase, prvenstveno uz pomoć prijatelja iz Kine i Rusije, koji su nam prvi pritekli u pomoć ne samo u vidu lekova i opreme (respiratori, maske, vakcine, laboratorije)... nego i u slanju svojih vodećih stručnjaka, lekara specijalista. Naši prijatelji iz Kine sa najvećim iskustvom stečenim u pandemiji u svojoj zemlji poslali su devetnaestočlanu ekipu specijalista koja je boravila kod nas i doprinela ublažavanju pandemijskih talasa više meseci.

Oni su zajedno sa našim zdravstvenim radnicima, Vladom i odgovornim rukovodstvom, doprineli da Srbija za samo nekoliko meseci nabavi COVID opremu i izgradi dve COVID bolnice, kapaciteta oko 2000 mesta, što je poseban rekord, koji su zabeležili i svetski mediji.

Uporedo s kriznim štabovima, slobodno se može pridodati i treći „novinarski štab“ kojeg su sačinjavali profesionalni novinari, izveštači, reporteri, snimatelji... Nlihov posao se ogledao i odvijao u zoni crvenih linija COVID bolnica, odnosno kliničkih centara širom Srbije. 

O pandemiji smo svi znali neverovatno malo, tako da je naše novinarsko pravilo da kada nešto ne znamo, moramo da pronađemo izvor koji to zna, ali u pandemiji gotovo da to nije važilo. Početkom pandemije je izgledalo da su svi izveštači i TV ekipe na konferencijama za štampu bili „članovi kriznog štaba“ u pripremi javnog mnenja. Profesionalni rizik i druženje s belim mantilima, odnosno skafanderima, je potpuno novo iskustvo u sticanju znanja zajedno sa strukom uz nikada doživljeni rizik koji su delili zajedno s lekarima. 

Kako bi rekao naš nobelovac Ivo Andrić:“Takav je život dok ga živimo i uživamo ne vidimo ga, beži ispod našeg pera. Kad ga želimo ili ga žalimo, mi ga vidimo jasno, ali ni tada ne možemo posve verno i čisto da ga opišemo, jer se u naše delo stalno uvlače naša želja ili naše žaljenje i kvar sliku.“

Ovo Andrićevo kazivanje može pristajati ne samo za novinare, već i za naše junake – lekare, medicinske sestre, bolničko osoblje, IT inženjere...

Nagrade i odlikovanja

Za Dan državnosti odlikovana su 164 pojedinaca, ustanove i udruženja. Među nagrađenim našim herojima u belim mantilima sretenjsko priznanje dobilo je i devetoro kineskih lekara, koji su se u našoj zemlji, rame uz rame sa našim zdravstvenim radnicima, borili protiv COVIDA-19.

Ukazom predsednika Republike Srbije, među dobitnicima odlikovanja, povodom Dana državnosti našlo se i sedam novinara: TV B92, TV Pink, TV N1, TV Prva i kineske CCTV, kao i dnevni listovi „Politika“ i „Jerusalem post“ koji su odlikovani srebrnom medaljom za zasluge. Dobitnici među novinarima su: Branislav Ilić (B92), Gordana Uzelac (TV Pink), Danijela Davidov Kesar (Politika), Zoran Maksimović (TV Prva) i Jelena Zorić TV N1. 

O novinarskim iskustvima i druženjima sa lekarskom strukom u crvenoj zoni i novoj zdravstvenoj kulturi protekle pandemijske godine razgovarali smo sa nagrađenim novinarkama: Danijelom Davidov Kesar, koja je osim visokog priznanja za Dan državnosti i ranije nagrađivana, izmedju ostalih, i nagradom Grada Beograda za novinarstvo kao i priznanje „Đoko Vještica“ za novinarsku humanost UNS-a, koje je dobila zajedno sa Anom Stamenković sa RTS-a. Kako nam je naglasila Danijela Kesar, sve nagrade posvećuje našoj profesiji i našim lekarima herojima kojima je COVID-19, nažalost, prekratila život. Gotovo identično mišljenje ima i mlada novinarka TV Pinka Gordana Uzelac. Obe novinarke su nam ukratko kazivale o svom jednogodišnjem iskustvu sa crvene zone fronta iz COVIDA-19 i nepoznatom riziku.

O svom izveštavanju koleginica Danijela Kesar u prvom pitanju kaže: „Kada je objavljeno da se pojavio prvi slučaj COVID-19 u Srbiji bila sam na konferenciji o hipertenziji. Od tog trenutka visok pritisak i sve druge bolesti o kojima smo godinama izveštavali postale su manje bitne teme. Mi novinari koji pratimo zdravstvo našli smo se sa lekarima „na prvoj liniji fronta“. Za nas više nije postojalo radno vreme, morali smo da radimo danonoćno, da odgovaramo na sve nedoumice građana, tragamo za dobrim stručnjacima i intervjuima u zemlji i svetu. Morali smo da prenesemo utiske iz crvenih zona COVID bolnica i idemo na konferencije za medije kriznog štaba. U vreme vanrednog stanja imali smo specijalne dozvole za kretanje. Trčali smo od jedne do druge ustanove, radili intervjue i prenosili iskustva obolelih od CORONE.

Dosta valjanih informacija o CORONI, načinu prenosa, simptomima, lečenju u samom startu dobili smo od naših lekara koji rade u prestižnim svetskim klinikama. Značajne intervjue uradila sam sa lekarima iz klinike „Mejo“ u SAD, klinike „Karolinska“ u Švedskoj, nekoliko bolnica u SAD, Italije, Nemačke Danske....

Mnogo nas je obradovao pronalazak vakcine i trudili smo se da među prvima stanemo u red za dobijanje cepiva i da apelujemo na građane da se što pre imunizuju kako bismo stali na put pandemiji. 

Čini mi se da je tek pojavom pandemije postalo jasno koliko je važno da svaka redakcija ima novinare koji su specijalizovani za izveštavanje iz oblasti zdravstva. To je bitno jer ti novinari odlično poznaju zdravstvene ustanove i lekare, među njima postoji međusobno poverenje pa nije problem dobiti izjavu u bilo koje doba dana i noći, a takođe odlično poznaju tematiku i znaju bez problema da objasne medicinske termine. 

Zdravstveni novinari su pokazali da sve vreme odlično odgovaraju na novinarske zadatke i da za njih nema prepreka i pored ogromnog rizika. Srećna sam što imam odličnu saradnju sa kolegama iz drugih redakcija i što sve vreme jedni drugima pomažemo. Drago mi je što me moja matična kuća “Politika“ podržala u svim temama koje smo radili i drago mi je ako sam uspela za prethodnih godinu dana da pomognem čitaocima da bolje razumeju ovu pandemiju. 

Kako je izgledalo izveštavanje sa crvene linije fronta?

Veoma je težak trenutak kad obučete skafander i uđete u crvenu zonu. Gledate ljude koji se bore za dah, one koji su priključeni na respirator i gde je neizvesna njihova sudbina. Oni pokušavaju nešto da vam kažu, ali im organizam ne da. Gledate i one koji su zbog CORONE izgubili nekog člana porodice, a da to još ne znaju jer i dalje traje njihova borba za život. Slike snimaka potpuno belih pluća su nešto što ranije nikada nismo videli, a tu su i situacije kada uzimate izjave od nekih pacijenata koji su naizgled dobro, a kod kojih se za pola sata situacija toliko pogoršala da su morali na reanimaciju.

Zdravstveni radnici zaista daju maksimum da svima pomognu ali su nekada potpuno nemoćni, kada virus napadne organizam u toj meri da ne može da se odbrani.

Kada pišem o svemu tome uvek se nadam da će to uticati na nekog ko misli da virus ne postoji i da je reč o izmišljotini. Uvek se nadam da će promeniti mišljenje, da će se vakcinisati i poštovati mere.

Novinari su nagrađeni srebrnom medaljom za zasluge, šta za vas znači ovo priznanje?

Ovo je zaista jedno veliko priznanje i za novinarsku profesiju i za mene lično, kao i za list „Politika“ za koji radim. Svakako, to je jedna satisfakcija i potvrda da je ono što radim dobro i da moram da se potrudim da budem još bolja u našem pozivu. Trenutno ne postoje značajnija priznanja u zemlji od sretenjskog ordena i zaista je velika čast kad znate koji su sve velikani iz različitih oblasti dobijali ovo priznanje. Nagradu sam posvetila svim dragim lekarima sa kojima sam godinama srađivala, a čiji je život CORONA prekratila. 

Koji je značaj zdravstvene kulture i brige za zdravlje za vreme pandemije?

Oduvek se zalažem za zdravstveno prosvećivanje jer nismo, nažalost, narod koji ima jaku zdravstvenu kulturu. Tek sada u pandemiji, videli smo koliko je važno da vodimo računa o zdravlju sve vreme, a ne samo kada se razbolimo. Nije dovoljno da pijemo vitamine i brinemo o zdravoj ishrani samo kada nas bolest obuzme. To moramo da radimo kontinuirano tokom cele godine. A u pandemiji je važno da shvatimo da se nikad ne zna kako će koji organizam reagovati pri susretu sa COVID-om, kod koga će se javiti takozvana citokinska oluja, kome će napasti i pluća i srce i bubrege... jednostavno nema nedodirljivih. To mladima treba što više govoriti i onima koji imaju običaj da kažu „ma neće to baš mene da zadesi“.

Držanje fizičke distance, nošenje maski i pranje ruku uz vakcinaciju mora da bude naučena lekcija koju ne smemo nikako zaboraviti.

Šta za Gordanu Uzelac znači sretenjsko odlikovanje? 

Dobiti odlikovanje zemlje, od predsednika zemlje u kojoj živiš i u kojoj si rođen, je velika čast. Ovo priznanje pripada i mojoj kući, televiziji “Pink” sa kojom zajedno ispisujem istoriju po gledanosti i moram da Vam otkrijem da sam ja prvi novinar TV “Pink” koji je dobio sretenjski orden, tim više je ovo za mene još značajnije. Takođe, ovo odlikovanje je izazov i odgovornost u daljem radu, ali i podstrek da budem još bolja, najbolja u svom poslu. 

Možeš li da izdvojiš pojedinca ili dogadjaj koji ćeš pamtiti sa crvene linije?

Svakako ću pamtiti naše heroje, a to su lekari koji se bore da sačuvaju svaki život. Pamtiću moj prvi ulazak u crvenu zonu, na početku pandemije kada nismo ni znali mnogo o koroni, dobila sam zadatak da uđem. Straha nije bilo, osim onog straha od nepoznatog šta me tamo čeka. Tada sam prvi put videla ja, a to prikazala i prva gledaocima naše televizije, kako izgleda kada aparati dišu umesto čoveka, kako izgleda ta borba za svaki dah, kako izgleda nadljudska borba lekara. Nažalost, pamtiću i crne kese u kojima su bili ljudi koji su izgubili bitku sa virusom. Ali pre svega, sve ovo vreme izveštavanja iz crvene zone pamtim lekare, medicinske sestre i tehničare. 

Iskustvo i dosadašnji uspesi Srbije u spasavanju života?

Pokazali smo da smo se kao država odgvorno ponašali u ovoj krizi. Pre svega, podsećam na nabavku medicinske opreme, kada je u svetu bila nemoguća misija doći do respiratora, naša zemlja je uspela da ih nabavi. Zatim, da ne zaboravimo da nijednog trenutka u marketima nije bilo nestašica hrane, a u mnogo razvijenijim zemljama videli smo slike praznih rafova. 

Pa i sada pokazujemo da nam je zdravlje na prvom mestu u nabavci vakcina i vakcinisanih građana. To su neverovatne stvari za jednu malu zemlju kao što je naša. Možemo da biramo vakcine i ono što je najvažnije imamo ih, a to sve zahvaljujući odgovornom ponašanju, pre svega, predsednika Srbije.

 

Pogledajte galeriju

Naši partneri

Pročitajte još...

23 APR 2021 Autor: Medicicom

Uvodna reč