
Klinika za neurohirurgiju UKC Srbije
Intervju: Prof. dr Miloš Joković
Razgovor vodio: Rade-Radenko Karalić
Profesor Miloš Joković rođen je 25. avgusta 1960. godine u Arilju, gde je završio gimnaziju prirodnomatematičkog smera.
Radni staž započeo je u Domu zdravlja u Arilju, nakon čega 1998. položio stručni ispit. Potom prelazi u Opštu bolnicu u Užicu na odeljenje hirurgije. Specijalizaciju iz neurohirurgije započinje u Beogradu na Medicinskom fakultetu januara 1989. godine, a završava marta 1993. godine sa odličnim uspehom.
Od 1992. godine je u stalnom radnom odnosu na Neurohirurškoj klinici UKCS, a od 1998. godine na Medicinskom fakultetu Beogradskog univerziteta, kada je izabran u zvanje asistenta na predmetu hirurgija sa anestezijom.
Magistarsku tezu iz neurohirurgije na temu neurotraume završava 1995.godine, a doktorsku tezu na temu tumora mozga odbranio je 2003. godine na Medicinskom fakultetu.
U toku svoje edukacije u više navrata boravio je u svetskim neurohirurškim centrima (Amerika - Los Anđeles, Vašington, Klivlend, Turska - Antalija, Istambul, Evropa - Davos, Bordo, Prag, Barselona, Glazgov). Učesnik više evropskih i svetskih kongresa neurohiruga na kojima je izlagao autorske radove, a u više navrata i predsedavao stručnim sastancima. Osim toga, aktivni je učesnik većeg broja regionalnih i uskostručnih skupova, naročito iz oblasti patologije kičmenog stuba i tumora mozga.
Kao autor i koautor objavio je ukupno 158 radova različitog značaja. Autor je poglavlja u više udžbenika i monografija, a dva puta organizator međunarodnog skupa na Medicinskom fakultetu.
Osnivač i prvi predsednik Spinalnog udruženja Srbije. U okviru tog udruženja organizovao je izuzetno posećena dva međunaradna kongresa na temu spinalnih oboljenja, kao i tri kongresa kao suorganizator u Grčkoj, Sloveniji i Makedoniji.
Član je Spinalnog udruženja Amerike i Evropskog spinalnog udruženja - AO Spine, Evropskog i Svetskog udruženja neurohirurga.
Jedan je od dobitnika povelje grada Arilja 2010, kao i nagrade za za stvaralaštvo, 1996. kao i povelje opštine Svilajnac.
Profesor M. Joković je i otac troje dece. Trenutno radi na Neurohirurškoj klinici, gde je od 2001. godine šef operacionog bloka, a od 2014. godine i direktor Neurohirurške klinike, a od 2021. je redovni profesor na Medicinskom fakultetu.
Klinika za neurohirurgiju je organizaciona jedinica Univerzitetskog kliničkog centra Srbije i nastavna baza Medicinskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. Klinika je tercijarna zdravstvena ustanova koja obavlja visokospecijalizovanu, specijalističko-konsultativnu i stacionarnu zdravstvenu delatnost iz oblasti prevencije, dijagnostike, lečenja i rehabilitacije pacijenata sa tumorima centralnog nervnog sistema, cerebrovaskularnim oboljenjima, infekcijom centralnog nervnog sistema, oboljenjima kičmenog stuba, oboljenjima i povredama perifernog nervnog sistema, funkcionalnom neurohirurgijom.
Klinika za neurohirurgiju UKCS je pre nepune dve godine obeležila dva izuzetna jubileja - 100 godina neurohirurgije u Srbiji i 85 godina Klinike. Svi smo ponosni i srećni ne samo zaposleni, već i mi obični građani, a posebno hiljade bivših i sadašnjih pacijenata ovakvim jubilejima koje je malo koja zemlja u regionu mogla da obeleži.
Sa zadovoljstvom razgovaramo, ekskluzivno za časopis „Medici.com“, sa direktorom Klinike za neurohirurgiju UKCS uvaženim prof. dr Milošem Jokovićem koji godinama uspešno rukovodi ovom jedinstvenom zdravstvenom ustanovom.
Poštovani profesore Jokoviću, da li se osećate ponosnim, u današnje vreme biti na čelu ovakve jedne, jedinstvene medicinske ustanove, kojom su, pre Vas, rukovodili isto tako vrhunski, na svetskom nivou, priznati i poznati profesori?
Iskreno, kada sam izabran za direktora pre 11 godina, osećao sam se u tom trenutku i izuzetno ponosan, ali i zabrinut baš iz razloga što sam znao ko je sve pre mene bio na čelu, kao što i sami rekoste, ove značajne ustanove na niovu cele zemlje. Prvi direktor prof. Kostić, jedan od osnivača neurohirurgije, je svetsko ime ne samo u neurohirurgiji. Njegov radni sto i stolicu sam renovirao i sada se nalaze u našoj biblioteci. Potom su na čelu klinike bili velikani neurohirurgije: prof. Nagulić, prof. Sekulović, prof. Antunović, prof. Janićijević, prof. Rakić. Zbog toga je moja lična želja bila da nešto doprinesem ovoj kući, a to je, osim uvođenja novih operacija, bio i angažman na rekonstrukciji klinike.
Poštovani profesore, molim Vas da nas u najkraćem upoznate s istorijom neurohirurgije u Srbiji. Smatra se da je hirurgija “kraljica” medicine, a da je neurohirurgija “kraljica” hirurgije.
Zvaničan početak neurohirurgije kao hirurške grane u Srbiji datira od 31. oktobra 1938. godine, kada je hirurg Milivoje Kostić osnovao prvo neurohirurško odeljenje u okviru Hirurške klinike Medicinskog fakulteta u Beogradu. Ipak, prve neurohirurške operacije u Srbiji beleže se još početkom 20. veka, a među pionirima su bili upravo Milivoje Kostić i, pre njega, čuveni Vojislav Subbotić. Oni su hirurški lečili prelome lobanje, intrakranijalne hematome i neurohirurške povrede česte tokom Prvog svetskog rata, pa čak i spinalne tumore.
Prvim neurohirurgom u Srbiji može se smatrati Slobodan Kostić, kojeg je stariji brat Milivoje postavio za načelnika novoformiranog neurohirurškog odeljenja. On je bio prvi srpski hirurg koji se specijalizovano obrazovao u oblasti neurohirurgije u inostranstvu, stičući znanja od vodećih svetskih stručnjaka tog vremena.
Prva neurohirurška klinika u Srbiji osnovana je 1951. godine kao prva takva u Jugoslaviji. Do 1972. godine stekla je međunarodni ugled, aktivno prateći razvoj supspecijalističkih neurohirurških oblasti, neurohirurške anesteziologije i novih dijagnostičkih metoda.
Nabavkom prvog operativnog mikroskopa 1978. godine započeta je era mikrohirurgije u Srbiji, a nabavkom CT aparata započeta revolucija u dijagnostici neurohirurških oboljenja. Nova klinika, koja se i danas nalazi na istoj lokaciji, osnovana je 1973. godine sa kapacitetom od 140 bolesničkih postelja, raspoređenih u četiri odeljenja: Odeljenje intenzivne nege sa 20 postelja, i posebno Dečje odeljenje, jedino u našoj klinici na teritotiji Srbije. Iako zgrada Klinike ostaje nepromenjena do trenutnih renoviranja već pola veka, njeni stručnjaci su dali ogroman doprinos razvoju stereotaksičke neurohirurgije, hirurgije epilepsije, duboke moždane stimulacije (DBS – Deep Brain Stimulation), vaskularne i endovaskularne neurohirurgije, dečje neurohirurgije i hirurgije perifernih nerava, kao i među drugim istaknutim poljima. Time je Klinika zadržala status referentne ustanove ne samo u Srbiji, već i na Balkanu.
U oktobru 2023. godine imali smo čast da obeležimo 100 godina neurohirurgije u Srbiji i 85 godina postojanja Klinike za neurohirurgiju.
Neposredan povod za naš razgovor je nedavno “otvaranje” odnosno završetak, koliko znam, prve a, u stvari, najvažnije rekonstrukcije klinike, posle ne više godina, već decenija. O značaju tog događaja, pored ostalog, govori i činjenica da je otvaranje izvršio lično ministar zdravlja Zlatibor Lončar, u prisustvu ministra za javna ulaganja Darka Glišića i direktora Klinike Miloša Jokovića. Šta ste, u stvari, ovim velikim poslom dobili vi profesori, kao vrhunski stručnjaci, medicinsko osoblje u celini, kao i pacijenti?
Ideja o potrebi rekonstrukcije klinike, pre svega operacionog bloka, je potekla od nas iz razloga jako suženog prostora u operacionom bloku. Iako su to pre 50 godina bile najsavremenije operacione sale, razvojem opreme koja se koristi u salama neurohirurgije učinilo je da su one postale neuslovne. Rekonstrukcija klinike obuhvata izgradnju šest novih, savremeno opremljenih operacionih sala, tako da sada raspolažemo sa šest sala (pre toga sa tri i to manje). Ovim proširenjem želimo da povećamo broj operacija na dnevnom i sedmičnom nivou, čime ćemo značajno smanjiti operacije u kasnim popodnevnim satima i vikendom, a na taj način ubrzati lečenje pacijenata. Mislim da smo jedina klinika koja ima redovan program do kasno uveče i vikendom. Pored renoviranja operacionog bloka, rekonstrukcijom su obuhvaćeni i odeljenje intenzivne nege, laboratorija, sterilizacioni blok, bolesničke sobe, lekarske prostorije i druge prateće jedinice. Ovaj zahtevni projekat trajao je godinu i po dana, ali, i pored toga, za to vreme klinika je funkcionisala u privremenim prostorima unutar drugog objekta Kliničkog centra, bez zastoja u operativnom programu. Cilj nam je da, po povratku u matične prostorije, svakodnevni rad bude efikasniji, komforniji i prilagođen potrebama i zaposlenih i pacijenata. Težimo unapređenju uslova rada u modernom i tehnološki naprednom okruženju, uz savremenu opremu u operacionom bloku, što će doprineti boljoj zdravstvenoj nezi i većem zadovoljstvu pacijenata, ali i zaposlenih.
Kakva je struktura i broj zaposlenih?
Tim naše klinike je multidisciplinaran, a čine ga neurohirurzi (specijalisti i lekari na specijalizaciji neurohirurgije), anesteziolozi, fizijatri, radiolozi, neurooftalmolozi, medicinske sestre, tehničari, laboranti, kao i zaposleni u kadrovskoj i pravnoj službi. Pored toga što zapošljava lekare specijaliste i specijalizante iz ovih oblasti, naša klinika je i referentni centar za edukaciju i specijalističke studije. Kao takva, redovno ugošćava specijalizante na rotaciji iz drugih centara u Srbiji, kao i iz regiona, uključujući bolnice u Republici Srpskoj i Crnoj Gori, koji kod nas obavljaju obavezan deo specijalističkog staža, uključujući i polaganje specijalističkog ispita. U okviru međunarodnih programa razmene i edukacije, poput Erasmus programa, naša klinika je domaćin studentima i mladim lekarima iz brojnih zemalja, među kojima su Nemačka, Mađarska, Kina, Čile, Argentina, Italija, Indija, Egipat, Turska i mnoge druge.
Naša klinika sastoji se od pet odeljenja, uz dodatno, šesto odeljenje, u sklopu Urgentnog centra, kao i Dnevnu bolnicu.
Pored toga, obuhvata operacioni blok sa sterilizacijom, službu anesteziologije i intenzivne nege, službu fizikalne medicine, radiološku službu, neurooftalmološki tim, ambulantnu službu, kao i centar za Gama i Iks nož. Sa ponosom ističem uspešan rad Gama i Iks noža, gde se ne leče samo pacijenti iz Srbije već i iz okruženja.
Vaša klinika je jedinstvena ne samo u Srbiji već i u regionu, tako da lečite veliki broj pacijenata ne samo iz Beograda, već i iz cele Srbije i drugih zemalja. Koliko pacijenata na godišnjem nivou prođe kroz Vašu kliniku?
Zahvaljujući našem statusu referentnog centra, kao i dugogodišnjim prijateljskim odnosima sa susednim zemljama, u našoj klinici lečimo i veliki broj pacijenata izvan granica Republike Srbije. Za određene procedure, koje nisu dostupne u susednim državama, pacijenti se često upućuju na lečenje kod nas, najčešće iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije, ali i iz Hrvatske, Albanije i Slovenije.
Naše kolege iz ovih zemalja, među kojima su često i naši bivši učenici i specijalizanti, redovno nas kontaktiraju radi saveta i smernica u lečenju kompleksnih neurohirurških slučajeva. Održavanje ovih profesionalnih i prijateljskih veza, kao i pružanje najbolje moguće nege pacijentima iz Srbije i regiona, ostaje jedan od naših ključnih prioriteta.
Godišnje uradimo preko 3500 operacija. Kada kažemo taj broj, koji je, skromno rečeno, impresivan on tek dobija na značaju ako se zna koliko u proseku traju neurohirurške operacije (neretko i do 10 sati). Dnevno u našim ambulantama bude pregledano oko 170-200 pacijenata, kao i 50-100 pacijenata u Urgentnom centru u neurohirurškoj ambulanti.
Do Vašeg dolaska na čelo Klinike dosta pacijenata je preko RFZ upućivano na lečenje u inostranstvo, posebno, koliko znam, najviše u Tursku, ali i u druge zemlje. Sada čujemo da se ta situacija menja.
Na veliki ponos Klinike, ali i na moje veliko zadovoljstvo, to je tačno. Veliki broj pacijenata, kao što šte rekli, slat je u Tursku na zračenje, pre svega na Gama nož. Zatim, veliki broj pacijenata je išao u Beč i Prag radi operacije Parkinsonove bolesti i drugih poremećaja koji zahtevaju duboku moždanu stimulaciju. Pošto smo uvek isticali da smo prvi, najveći, i među najboljim, onda smo taj status morali potvrditi i suženjem indikacija za slanje pacijenata u inostrane centre. Sada zaista imamo retke slučajeve koje šaljemo, isključivo se radi o retkim oboljenjima za koje ni u svetu nema mnogo centara, već se pacijenti „skupljaju“ iz više zemalja. Nažalost, zahvaljujući dezinformisanosti, mnogi pacijenti i dalje idu u inostranstvo, pre svega Tursku, radi operacije tumora mozga, iako se takve operacije sa istim uspehom rade i kod nas.
Godinama ulažemo napore u edukaciju naših lekara kroz usavršavanje u inostranstvu, ali i kroz dolazak vrhunskih stranih stručnjaka u našu kliniku, kako bismo kontinuirano uvodili najnovije operativne i neoperativne metode lečenja.
Tako već dugi niz godina, u saradnji sa neurološkim timom, sprovodimo neurohirurško lečenje kinetičkih poremećaja, poput Parkinsonove bolesti, metodom duboke moždane stimulacije (DBS – Deep Brain Stimulation). Takođe, bavimo se hirurškim lečenjem određenih vrsta epilepsije, spastičnih poremećaja implantacijom baklofenskih pumpi, kao i tretmanom spinalnih nestabilnosti pomoću instrumentacije. Naši lekari se redovno usavršavaju u referentnim centrima širom sveta, sa ciljem unapređenja metoda lečenja po njihovom povratku. Primer takve saradnje je da smo tokom 2023. godine, zahvaljući saradnji, prvi put u našoj ustanovi uradili operaciju selektivne dorzalne rizotomije (SDR – Selective Dorsal Rhizotomy) za lečenje spastičnih poremećaja kod dece.
Ovim poduhvatom, nadamo se da smo u našu praksu uveli još jednu značajnu operativnu tehniku, omogućavajući pacijentima pristup savremenom lečenju bez potrebe za odlaskom u inostranstvo. Sličan put smo prošli i kada je u pitanju duboka moždana stimulacija.
Dolazi do smene generacija, nedavno su otišle u penziju profesorka Vujotić i prof. Grujičić, a možda i još neko. Da li su odlazeći profesori iza sebe „ostavili“ dovoljno obučene „naslednike“ ?
Odlazak u penziju (ko ima sreće) i smena generacija je prirodan sled stvari. Osim pomenutih profesorki, u istoj generaciji su otišli prof. Rakić, prof. Đurović, kao i mnogi koji nisu bili u nastavi, ali su ostavili veliki trag u neurohirurgiji. Da ne zaboravimo moje velike učitelje prof. Antunovića, prof. Janićijevića, prof. Samardžića i druge. Veliki uspeh svakog od nas je ako smo iza sebe ostavili bar jednog neurohirurga koga smo spremili da se uspešno bavi ovim zahtevnim poslom. Sa sigurnošću mogu da kažem da pomenuti profesori su to i ostvarili. U odnosu na ranije dekade, kada se formirao „opšti“ neurohirurg, današnje generacije i iskusnih hirurga se usmeravju u odrđene oblasti i time se uspšeno bave.
Kao što je već pomenuto, naša klinika je tokom prethodnih 85 godina rada iznedrila impresivan broj stručnjaka, koji su stekli i potvrdili svoje znanje, status i ugled kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Neke od njih poznajete i sa njima ste ranije sarađivali (prof. Vujotić, prof. Grujičić). Učeći od najboljih, oni su potom i sami postali mentori budućim generacijama. Naša ustanova ostaje posvećena edukaciji mlađih kolega – studenata, lekara na specijalizaciji i budućih stručnjaka, negujući mentorstvo i podstičući kontinuirano učenje i stručno usavršavanje. Računamo na njih da u budućnosti nastave u pravcu daljeg napretka i izvrsnosti neurohirurgije. Neurohirurgija, kako u svetu, tako i kod nas, nije samo profesija, već način života. To je jedna od retkih grana medicine koja ne poznaje radno vreme ni praznike, usled prirode oboljenja naših pacijenata i složenosti operativnih procedura. Naši lekari provode nebrojene sate u klinici, posvećeni pružanju najbolje moguće nege. Duboko smo zahvalni svim našim prethodnicima, koji su nam, kroz višegodišnji zajednički rad, bili mentori, učitelji i prijatelji. Njihov nesumnjiv trag u našoj profesiji obavezuje svaku narednu generaciju da ga ne samo dostigne, već i nadmaši.
Kakva je saradnja sa Republikom Srpskom i državama u okruženju?
Saradnja je odlična, pre svega na ličnom i prijateljskom nivou, a potom i institucionalnom, uz pravna olakšanja, proistekla iz Sporazuma o specijalnim vezama između Srbije i Republike Srpske, čime se značajno umanjuju troškovi lečenja za pacijente iz Republike Srpske, kao i sličnim sporazumima sa Crnom Gorom. Ovakva saradnja u lečenju pacijenata zasniva se i na kolegijalnim odnosima, budući da specijalisti neurohirurgije iz centara kao što je Banjaluka ili iz KCCG Podgorice i bolnice u Risnu «Vaso Ćuković » obavljaju kod nas deo specijalističkog staža u trajanju od više godina pre polaganja specijalističkog ispita. Tako stečene prijateljske veze održavaju se i u njihovom daljem radu po povratku u svoju matičnu ustanovu, gde uvek mogu računati na savet svojih prethodnih prijatelja i mentora. Iako se najveći broj patologije leči u istim ustanovama, u našu kliniku bivaju upućeni kompleksniji pacijenti koji, recimo, zahtevaju intraoperativni neuromonitoring (kao što je slučaj sa dubokim tumorima mozga ili tumorima elokventnih moždanih regija, operacije u budnom stanju), prošireni transfenoidalni pristup tumorima baze lobanje, urođenim anomalijama u razvoju mozga i lobanje kod dece, pojedine aneurizme, kao i pacijenti koji zahtevaju specifično hirurško lečenje epilepsije, implantaciju dubokog moždanog stimulatora ili lečenje povrede perifernih nerava. Pored upućivanja pacijenata u našu kliniku, naši lekari često gostuju u bolnicama u regionu sa ciljem edukacije kolega i uvođenja novih tehnika lečenja.
Naš časopis «Medici.com», već punu 21 godinu prati rad Vaše klinike. Imate li uvid u sadržaj i neku poruku ?
Moje kolege i ja, sa velikim interesovanjem pratimo rad vašeg časopisa i želimo da pohvalimo izbor tema, kao i stručnjaka kojima se obraćate za intervjue. Očigledan je trud vašeg tima da sadržaj bude ne samo informativan i stručan, već i pristupačan široj publici. Smatram da je izuzetno važno približiti određene medicinske teme čitaocima, kako bi se podigla svest o prevenciji bolesti, pravovremenom obraćanju lekaru i adekvatnom lečenju. Moja poruka je da održite dostignuti kvalitet, širite medicinsku komunikaciju, prezentujete savremenu prevenciju, dijagnostiku i terapiju sa uvođenjem veštačke inteligencije u medicini.
Zahvaljujem se poštovani profesore u ime redakcije časopisa “Medici.com”, ne samo na odvojenom vremenu, već i na Vašim pohvalama, a posebno sugestijama, koje ćemo ispoštovati kako bi naš časopis bio još kvalitetniji, a i naša saradanja još uspešnija.
Pogledajte galeriju