Svako godišnje doba svoje čari nosi u kalendarskoj torbi. I dok zajedno koračamo stazama vremena, stopala života nas uvedoše u još jedno ljeto koje je već odavno u punom zamahu. Mirisi svježine, more i talasi, duge pješčane plaže i hladna pića koja nam se slivaju niz grlo, planine i svježi povjetarci, uvijek su obavezan sadržaj ljetnjeg kofera koji već odavno u mislima pakujemo, čekajući jul i avgust! Rekreacija duha, oaza unutrašnjeg mira i slobode, terapija uma, odavno su nam nasušna potreba. Čovjek je mašina, složena biološka mašina koja se „haba“ i troši. Treba mu odmor i dobar „punjač“, kako bi svoje mentalne i fizičke baterije, koje su vć poodavno na „leru“, dobro napunio. No, ovo ljeto se ne da, joguni se, otima i prkosi i uporno hoće da bude ono što nije, da se otrgne njemu namijenjenoj ulozi u univerzumu. Već odavno drugačije mirišu jutra, ispunjena visokim maglovitim zavjesama, rosnim parkovima i vlažnim trotoarima. Boje sunčeve svjetlosti i njegove toplote postale su nam čežnja i nada da će nas bar koji put ovoga ljeta pomilovati. Kiše ne prestaju. Vjetrovi ne miruju. Udruženi, jaki i moćni, opominju „maloga“ čovjeka na njegov položaj „praha“ u nepreglednom lavirintu univerzuma. Na to da je, i u svojoj „praškastoj“ formi silan i nemaran, bahat i neposlušan! Da ne poštuje prirodu i da je obezvrjeđuje! A ona ljuta i povrijeđena, nemilosrdno uzvraća svojom silinom! Poplave, bujice, požari biblijskih razmjera... katastrofe. Zgrčena i ukočena lica, suze, vapaji i beznađe nesrećnika koji su imali bliski susret sa tim pošastima duboko se urezuju u naše oči, naše duše i naša sjećanja... Čovječe opameti se... Uspio si u mnogočemu, ali prirodu i njene čelične stiske nikada nećeš pokoriti! Svjedoci smo o vremenu, ali i ono o nama.Vrijeme je staza po kojoj hodamo, koja nas gradi i diže, koja nas uzima i spušta... visoka klackalica između rađanja i umiranja. Krećući se tim putem, prateći mapu vlastitog samoodređenja i cilja, njegujući kult zajedništva i privrženosti, i „Medici.com“ se našao na novom pragu vlastite realizacije. U ovom, 88. kovčežiću, između ostalih, pohranili smo i priču o prof. dr Zorici Kojić Beker, srpskom naučniku iz Hajdelberga, koja je otkrila protein koji uvećava broj matičnih ćelija u krvi. A matične ćelije imaju sposobnost regeneracije oštećenih tkiva pa time i organa, sa mogućnošću liječenja većine degenerativnih bolesti za koje školska medicina za sada nema rješenja (Alchajmerove i Parkinsonove, srčani i moždani infarkt, muskularna distrofija, dijabetes...).
„Lepo je biti mlad, ali nije mali uspeh ni ostariti“, govorio je Duško Radović. Mladost je dar prirode, ali stariti je umjetnost. Snažan energetski dah života duboko osjećamo u priči o krepkoj,vitalnoj i energičnoj baka Zori Šobot, koju i u njenoj desetoj deceniji zovu „lijevčanski Šumaher“! A zašto, čitajte u nesvakidašnjoj priči na našim stranicama. Pozdravljamo Vas, uz iskrene želje da Vam more i talasi, duge pješčane plaže i hladna pića koja vam se slivaju niz grlo, planine i svježi povjetarci, budu baš ti moćni „punjači“ kojima ćete napuniti svoje mentalne i fizičke baterije. Ostajte nam u zdravlju!
Vaši „Medici.com“ i glavni urednik,
prim. dr Momir Pušac
Pogledajte galeriju
.png)
.jpg)
