Tamo gdje počinje ljubav, prestaje um!

29 MAR 2017
Autor:
Medicicom

Izvor slike: http://xoxohun.blogspot.ba/

 

„Ja video sam te svu. Do stida. I mnogo dublje od stida. Jer video sam te večnu, i isprljanu, i mlečnu.“

                                                                                                                                  Miroslav Mika Antić

 

Slovo nemira. Slovo duše. A nemiri su stvorili svijet. Svako od nas ima svoj ton i svoj ritam, oni su naši.
Sinoć sam razbila čašu. I smijala sam se kao dijete, ne kao žena. Jer smijeh djeteta znači samo jedno-nastavi da radiš to što radiš.
 Kada shvatimo da su sve uloge u ovom životu iste, i da nema sporednih, tada istražujemo sebe i svoju ulogu, i dovoljno je velika ako je ispunimo za života. Mi smo ti koji dajemo značenje svemu što nas okružuje. Dajemo znak, pokazujemo smijer. Koje značenje je pravo, prepoznaćemo u sebi, bilo kroz riječi prve pjesme koja dopire sa radija dok se u ranim jutarnjim časovima vozimo kolima na posao, ili pak kroz naslov knjige koju nasumično izaberemo u knjižari, vođeni sopstvenom intuicijom. Mnogo toga je sadržano u našem pitanju.
Dok za svijet djelujemo nedodirljivo, na sceni samouvjereno, u nama tinja jedan drugi svijet. Nepogrešiv, pokazalo se…
Pravila igre u ovom životu toliko su jednostavna, i ništa nije komplikovano. Ljubav pokreće, i zašto onda kažemo da boli??? Zato što je ljubav ZNANJE! Toliko sam naučila. Do sada. Toliko sam pustila sebe u sebe. Za sada. Posmatrati svoja osjećanja, slušati ih i slijediti. Ne mjeriti, već osjećati. Jer jedino tako možemo saznati šta hoćemo, za čim naša duša vapi, ko smo mi.
Analiza ubija ljubav. Dok analiziramo odnos, ispitujemo koliko je on povoljan za nas, i tada stvaramo kontakt sa našom projekcijom izazvanom mislima, više nego sa stvarnošću oko nas. A stvarnost je ljubav. Odbacićemo je za rad kalkulatora u srcu i duši? Tamo mu je mjesto??? Um nam je potreban za kontrolu, za prepuštanje samo jedno - ono što kuca u nama - srce. Naš um nije u stanju da sagleda nedokučivu prirodu onog drugog, i onda propuštamo trenutak stvaranja...taj božanstveni trenutak ljubavi, isprepleten, utkan u svaku poru bivstvovanja.
Želja je opasna. Ako je ne zauzdaš, možeš izazvati haos. Nemoj da je zauzdavaš! Bavi se svojom iskrenošću I vidjećeš koliko je lako živjeti u skladu sa svojom prirodom. Univerzum nije konstanta, već energija koja teži promjeni. Dogodilo se već unaprijed, mnogo prije naše pomisli, izvajani svijet. Svaka ljubav je jedina u datom trenutku, a trag ostavlja samo jedna, u svakom trenutku. To si ti u meni. Energija nesvjesna sebe, traje, prelijepo traje. Njen komad, kojem postojanje pružamo mi. Noć mi šapuće. I jedan trenutak nas imamo samo mi.

Autor: Branka M. Pavlović

 

Naši partneri

Pročitajte još...

08 FEB 2018 Autor: Medicicom

Snaga žene je u nježnosti koju pruža